Brizantni eksploziv: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Sombrero (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Brizantni eksplozivi''' odlikuju(sekundarni, rušilački) se odlikuju velikom brzinom detonacije, što uzrokuje snažna i ogromna razaranja. ZatoOsjetljivi sesu upotrebljavajuznatno manje od inicijalnih. Trenje i vatra im toliko ne smetaju. Upotrebljavaju se za miniranje u [[građevinarstvo|građevinarstvu]] i [[rudarstvo|rudarstvu]], za punjenje [[top]]ovske tanadi, [[mina]], [[bomba|bombi]], [[torpedo|torpeda]] i drsl.. Među najvažnijima su: [[dinamit]], [[praskava želatina]], [[trinitrotoluen]] (TNT), [[pikrinska kiselina]], [[pentrit]], [[heksogen]] (ciklonit), [[oktogen]], [[oksilikvit]], [[amonit]], [[celulozni nitrat]] (nitroceluloza) i [[tetril]].
Kad bi neki od eksploziva eksplodirao u moru i ako ima neki ronilac na daljini od 5-6 km ubilo bi ga, jer se čestice brže prenose u vodi, nego na kopnu, a o morskim životinjama da i ne govorim, a kad bi taj isti eksplodirao na zemlji, neko na 4 kilometra ne bi ga uopće ni čuo. Kad neki eksploziv eksplodira na čistini ili u nekoj rupi-vakuumu (npr. bušotina u kamenolomu), nije isto! Kod od njih spadaju i najjači eksplozivi.<br>
 
'''Najjači eksplozivi''' razvijaju po kilogramu mase oko 7000 kJ, dok 1 kilogram [[ugljen]]a [[antracit]]a daje toplinu oko 35.500 kJ. Prema tome, kada bi antracit mogao izgorjeti odjednom, djelovao bi oko pet puta jače od najjačega eksploziva.<br>
Plastični eksploziv sadrži sitno zrnate kristale brizantnog eksploziva (oktogen, heksogen, pentrit) u smjesi s nekim [[polimer]]nim materijalom, tako da je na običnoj temperaturi savitljiv i može se lako oblikovati. Većinom sadrži rupu do pola sebe, za inicijalnu kapislu, na njemu piše šifra i vrsta, nalik je [[sapun]]u i narančaste je boje sa vidljivim kristalima.
Naime, poznato je da svaki eksploziv detonira jačom početnom brzinom i da ga se više uspije detonirati što mu je veća gustoća. Često se dešava da dio ostane, raznese ga detonacija, ili pak zaostane. To se postiže nabijanjem. Ipak ako je gustoća prevelika smanji mu se osjetljivost, to objašnjava zašto pri ekstremno niskim temperaturama eksplozivi jednostavno zataje i zašto je zimi veći broj polovično eksplodiranih granata.
 
[[Kategorija:Eksplozivi]]