Razlika između inačica stranice »Željezov(III) oksid«

bez sažetka
'''Željezov (III) oksid''' ([['''Fe2O3]]''', [[hrđa]], [['''ruzina]]''', [[korozija]])-je prirodna reakcija, u kojoj korodira željezo u željezov (III) oksid u prisutnosti vlage ili vode. Služi ponajviše u pirotehnici, kao jedan od najviše izdržljivijih oksidansa (npr. u raketnom motoru), za termitne smjese, za izradu drugih željezovih soli uz pomoć njega (npr. željezov klorid), itd..<br>
Imaju 3 industrijske metode njegovog dobijanja. Jedna od njih je i elektroliza, koja je ovdje opisana.
 
Ova je metoda skoro ista kao i HCl metoda, samo se ovdje koristi sumporna kiselina. Zalije se 20 g željeza s 100 ml sumporne kiseline (50 %) i ostavi stajati 5 sati. Profiltrira se dobivena otopina. Ukoliko su se već počeli izdvajati kristalići, lagano se zagrije da se otope. Ohladi i ostavi da se iskristalizira FeSO4, zelenkasti krsitalići-zelena galica. Sad se ponovo otopu kristaliće, zakiseli se s par kapi sumporne kiseline i doda se vodikovog peroksida (25 %). Sad se sve to lagano zaluži s NaOH. Istaložit će hidratizirani Fe2O3. Profiltrira se, ispere par puta s vodom, osuši, usitni i izžari na plinskom plameniku (na zraku). Eto, ovim putem je dobijen kemijski čisti Fe2O3!<br>
Eto to je znak da nije sve djelo Majke prirode, tj. da samo kiša i vlage mogu utjecati na pojavu hrđe!
 
<!-- interwiki -->
275

uređivanja