Prvi križarski rat: razlika između inačica

▲Prvi križarski [[rat]] ([[1096]]. - [[1099]].) vodili su veliki [[francuska|francuski]], flandrijski i normandijski velikaši, među kojima se ističu Godfrid Bouillonski i njegov brat Baldovin. Oni su na Istok krenuli u kolovozu [[1096.]] preko [[Balkan]]a i [[Bizant]]a, a već [[1097]]. na vojnom pohodu preko Male Azije izborili su i prvu pobjedu osvojivši Niceju (lipanj 1097.), zatim pobjedivši u bitki kod Dorileja (srpanj 1097.), nakon čega su se domogli Edese i Antiohije (1098). [[15. srpnja]] [[1099.]] osvojili su [[Jeruzalem]], opljačkali ga i počinili velik pokolj stanovništva. Svećenik Rajmund Aguilers napisao je: "U [[Kralj_Salomon|Salomonovom]] hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu." Oko 40.000 muslimana, zajedno sa Židovima pobijeno je u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "očišćen od nevjerničke ruke". Zabilježeno je i da su spalili jednu sinagogu punu Židova. Nakon zauzimanja grada u [[bazilika_Svetoga_groba|bazilici Svetoga groba]] održana je misa zahvale. U njihovim rukama grad je ostao oko 100 godina. Budući da je cilj rata bio ostvaren mnogi su se križari vratili u svoje zemlje. Neki su, međutim, ostali i nastavili se probijati duž istočne [[Sredozemno more|sredozemne]] obale. Oni su na koncu osnovali i četiri križarske države: Jeruzalemsko Kraljevstvo, grofoviju Tripoli, kneževinu Antiohiju te grofoviju Edesu. Središte posljednje osnovane križarske države, Tripoli, križari su osvojili 1109. , nakon 6 godina opsade.