Heraklit: razlika između inačica

U [[Metafizika|metafizici]] Herakleitosa, kao i Anaksimandresa, dominira ideja kosmičke pravde, koja spriječavasprječava da se ovaj sukob suprotnosti ikada pretvori u potpunu pobjedu jednog ili drugog. Mjera je ravnoteža puteva nagore i nadole, i to tvori skrivenu usklađenost svijeta. Sam Herakleitos, i pored sve svoje vjeru u promjenu, dopuštao je da je nešto vječito. Ideja vječnosti (kao suprotnost beskrajnom trajanju) koja potiče od Parmenidesa, ne može se naći kod Herakleitosa, ali u njegovoj filozofiji centralna vatra nikada ne umire: svijet je uvijek bio, jeste i uvijek će biti vječito živa Vatra.

Njegov osnovni princip jedinstvo suprotnosti: Jedno isto prebiva u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, staro i mlado. Postoji jedinstvo svijeta, ali to jedinstvo čini spoj suprotnosti. Sve stvari proizilazeproizlaze iz jednog, a jedno iz svih stvari. [[Ljudi]] ne znaju da se ono što je u suprotnosti slaže sa samim sobom. To je usklađivanje suprotnih napetosti kao kod luka i lire. Drugačije je uživanje čovjeka i životinje. Magarci bi radije izabrali slamu nego [[zlato]]. I priroda teži ka suprotnom i iz toga stvara sklad, a ne iz jednakoga (muško i žensko, visoki i kratki tonovi). Bolest učini zdravlje ugodnim i dobrim glad-sitost, umor-odmor. Sve je prožeto suprotnostima, dan-noć, život-[[smrt]].

On je smatrao da su upravo oprečnost i protivrječnost među pojavama dokaz njihove stvarnosti, jer ništa ne ostaje isto nego se sve mijenja ili postaje. Rat je otac svih stvari (ne oružani rat) nego sukob među suprotnostima + - . [[Rat]], oprečnost, različnost i suprotnosti temelj su svijeta[[svijet]]a. [[Vatra]] živi od smrti zraka[[zrak]]a, a zrak živi od smrti vatre; [[voda]] živi od smrti zemlje, zemlja od smrti vode». Dva su procesa kojima se vatra pretvara u sve. Put naniže - rat, borba, potreba. Put naviše – sloga, mir, sitost.

Kretanje je pridodavao svim stvarima, vječno vječnima, a prolazno prolaznima. Ovo učenje njegovi učenici najčešće ističu, kao što je opisano u Platonovom Teetetu. Ne možeš dvaput ući u jednu te istu rijeku, jer prema tebi stalno teče nova voda. Kretanje – promjena, postojanje, bivanje – nastaje iz napetosti suprotnosti. Čovjek se kreće prema onome što nema (student-diploma). Da postoji jedan pol ne bi bilo kretanja. Bivanje i kretanje nije isto. Kretanje iz jednog bića u drugo, iz nebitka u bitak, i obrnuto. Da bi promjeniopromijenio mjesto morate negirati prethodno mjesto odakle ste došli. Imamo ništa A___B, ne negiramo mjesto već da više nismo tu. Kretanje ne bi bilo moguće ako nema negacije, bez kombinacije bitka i nebitka nema kretanja. Za kretanje je potrebno ništa. I prazan prostor je nešto. Čim imamo bivanje pa nestajanje. Bivanje, nebivanje, bivanje. Čovjek živi pa umre. Bivanje je kombinacija. Kreda -> prah, nije više kreda = ništa. Ništa i bitak se prožimaju. Isprepliću se, plaćaju kaznu. I [[bitak]] i [[nebitak]] postoje. Isprepleteno nastaje kretanje. To bivanje za njega nije kaotično, postoje zakonitosti, ima svoju logiku. Bitak jeste. Nebitak jeste.

Njegov način pisanja je težak, i u antici ga zovu Mračni, jer je teško doprijeti do njegove misli. Spis O prirodi(napisao ga je Paramenid)≈ 130 fragmenata autentičnih sačuvano je, potrudio se da ga nejasnije napiše kako bi mu mogli pristupiti samo sposobni ljudi i kako ne bi bio lako preziran od prostog puka. Pisao je sažeto i kratko. Sokrates kaže – Sve što sam razumio izvrsno je. OrginalanOriginalan mislilac i njegove ideje su rezultat vlastitog proučavanja prirode i čovjeka. O svim svojim istaknutim prethodnicima govori loše, s jednim jedinim izuzetkom - [[Homer]]a bi trebalo izbaciti sa spiska i izbičevati. Izučavanje mnogih stvari ne uči razumu, inače bi tome naučilo [[Heziod]]a i [[Pitagora|Pitagoru]], kao i Ksenofanesa. Jedini izuzetak u njegovim prekorima bio je Teutamos, koji je rekao da je većina ljudi loša.

Izreka: Ja sam istražio samog sebe. Najmudriji čovjek je majmun u poređenjuusporedbi sas Bogom[[Bog]]om, kao što je najljepši [[majmun]] ružan u poređenjuusporedbi sas čovjekom. Kao kod svih filozofa[[filozof]]a prije [[Platon]]a, i njegove riječi su poznate samo preko citata, koje su uglavnom navodili Platon i Aristoteles kako bi mogli da ih pobijaju. Kada pomislimo šta bi bilo sas bilo kojim od savremenihsuvremenih filozofa, kada bi bio poznat samo preko svojih protivnika, postaje nam jasno koliko su predsokratovci bili vrijedni divljenja, jer su čak i kroz veo zlobe, koji su širili njihovi neprijatelji, još uvijek veliki.

Najrevolucionarniji mislilac u cjelokupnoj historiji filozofije, jer je kao načelo života u svijetu uzeo borbu. Rat je roditelj svemu i car sveme: jedne je učinio bogovima, druge ljudima, jedne robovima, druge slobodnima, ali treba znati da je rat opštaopćta pojava, i borba da je pravda, i da se sve rađa borbom i nužnošću.

Duša je nepropadljiva, vraća se u [[svemir]], u njoj srodno. Za dušu je smrt da postane voda.

Čovjek je za spoznavanje istine opskrbljen sa dva oruđa – opažanjem (percepcija) i razumom ([[logos]]). Opažanje je nepouzdano, logos je kriterij istine. Oči i uši su loši svjedoci ljudima koji imaju barbarske duše. Logos samo božanski. Postajemo sposobni kada disanjem udahnemo taj božanski logos. Herakleitos kaže da čovjek nije razumom obdaren, već sposobnost mišljenja ima samo svijet koji nas okružuje. Spoznaje se zajedničkim i božanskim logosom. Logos je kod Herakleitos kozmički princip. Sve suprotnosti stvaraju jedinstvo «[[skrivena harmonija|skrivenu harmoniju]]» pa se cjelokupni proces odvija po zakonu «po najvišem umu» koji mnogi ne shvatajushvaćaju iako žive po njemu: Za taj logos premda je vječan, ljudi nemaju razumijevanja ni prije nego što za njega čuju, ni pošto su čuli: jer iako se sve zbiva po zakonu oni su nalik na neiskusne. Um, logos zajedničko je svemu postojećem, u koliko mislimo po njemu i sudjelujemo u njemu, utoliko smo kod istine. Zato valja ići za onim što je zajedničko. Ali premda je logos zajednički, ipak većina živi tako kao da ima svoju sopstvenuvlastitu pamet. Herakleitos smatra da postoji zakon sveopći na koji način stvari postaju i nestaju, sve je tim zahvaćeno.

Narav je čovjekova njegova sudbina. Moglo bi se reći, da Herakleitos cjeni moć koja se postiže vladanjem nad sobom, a prezire strasti koje ljude odvlače od njihovih glavnih ambicija. Državom bi trebala upravljati aristokratijaaristokracija uma i karaktera. Njegova etika i politika nose klasnu obojenost. U etičkim i sociološkim pitanjima HerakleitosHeraklit aristokratski govori o mnoštvu koje je nezasitonezasitno kao stoka. Njegov prezir prema čovječanstvu doveo ga je do zaključka, da samo sila može da prisili ljude da rade za sopstveno dobro, Svaku životinju nagoni na pašu bič. Jedan od sastavnih djelova HerakleitosoveHeraklitove dijalektike i etike, jeste učenje o relativnosti osobina i etičkih učenja, da ne znamo za noć, ne bi znali ni za dan.

Oni koji se zločinom kaljajublate nastojenastoji se čistiti novom krvlju[[krv]]lju (krvlju-ubistvomubojstvom, okaljan čovjek se čistio tako da je svećenik na njegove ruke lijevao krv zaklane životinje). To je kao ako bi se netko, ušavši u blato, blatom prao. Ako bi ga netko od ljudi opazio gdje tako radi smatrao bi ga ludim. I takvim se božijimbožjim kipovima mole kao kad bi netko razgovarao sa zgradom ne imajući pojma što su bogovi i heroji.