Bajamontuša: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
predložak |
wikipoveznice |
||
Redak 1:
'''Monumentalna fontana na splitskoj rivi''' - poznatija kao '''Bajamontijeva fontana''' ili '''Bajamontuša'''.
== Povijest ==
Godine [[1880.]] naručio je dr. [[Antonio Bajamonti]], tada posljednju godinu splitski načelnik, u klesarskoj radionici [[F. Dall’Ara e Comp]] u [[Milano|Milanu]] veliku ukrasnu javnu fontanu, prema modelu padovanskoga kipara [[Luigi Ceccone|Luigija Ceccona]], autora većeg broja skulptura i nekoliko javnih spomenika u sjevernoj Italiji, među kojima je najpoznatiji bio spomenik pjesniku [[Francesco Petrarca|Francescu Petrarci]] na Petrarkinu trgu u [[Padova|Padovi]], otkriven [[1874.]]. Ceccon je bio dobar talijanski kipar, u stoljeću koje je bilo doba istaknutog slikarstva, ali u kiparstvu nije dalo genijalna ostvarenja. Mnogobrojne sačuvane fotografije, a posebno nekoliko glava likova bivše fontane, sačuvanih u [[Muzej grada Splita|Muzeju grada Splita]], svjedoče o kiparski istaknutim alegorijskim likovima fontane, zrelim realističkim ostvarenjima s vidljivim utjecajem antičke skulpture. Splitska je fontana bila jedna od najzapaženijih u tadašnjem višenacionalnom Austro-Ugarskom Carstvu.
Line 13 ⟶ 12:
Monumentalna fontana na splitskoj rivi ubrzo je postala vidljivi identitet Splita, predstavljana na većini razglednica grada.
Iako je voda s [[Jadro|Jadra]] dovedena do fontane prije, fontana nije bila potpuno dovršena, jer je Antun Bajamonti pobjedom hrvatskih narodnjaka na općinskim izborima smijenjen s položaja gradonačelnika, a zatim je nova Općinska uprava nekoliko godina vodila s njime parnicu oko njegovih ulaganja u obnovu vodovoda i fontane, koje nije u cjelini priznavala zbog njegove površno vođene financijske administracije. Kada je to bilo uređeno, obavila je splitska hrvatska Općina 1885–86. završne radove na crpilištu vodovoda na izvoru Jadra i na samoj fontani.
Na kraju je postignut sporazum između Bajamontija i nove pohrvaćene Općine. Dana 15. prosinca [[1888.]] potpisan je u Općini sporazum, a sutradan sastavljen »Zakladni spis«, u kojem se splitska Općina, među ostalim, obvezuje »da prima monumentalnu česmu... obvezujuć se da će je čuvati i uzdržavati bez da joj ikada išta doda, odvadi, preinači ili podmetne u kojem bilo dielu ili nuzgradno-sti, i da će na svoje troškove obavljati slučajne kvarove... izvršujuć iste popravke suglasno sa sadašnjim oblicima, a po priloženomu fotografičnom snimku«.
Dana 4. prosinca [[1890]]. svečano je potekla [[voda]] fontanom. Otkrio ju je splitski načelnik [[Gajo Bulat]].
Tri mjeseca zatim umro je Antun Bajamonti, idejni začetnik Monumentalne fontane, moralno i materijalno slomljen, napušten i od prijašnjih političkih istomišljenika, koji su mnogi, nakon pobjede Hrvata u dalmatinskim Općinama, od dalmatinskih autonomaša postajali protalijanski iredentisti.
Fontana na splitskoj rivi bila je više od pola stoljeća nedjeljivi vizualni i sadržajni dio Splita i Splićana. U vrijeme okupacije 1941–43.
[[Kategorija: Split]]
| |||