Zoran Đinđić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Slika:Zoran Djindjic.jpg|thumb|'''Zoran Đinđić''']]
Dr '''Zoran Đinđić''' ([[Bosanski Šamac]], [[1. kolovoza]] [[1952]]. - [[Beograd]], [[12. ožujka]] [[2003]].), [[Srbija|srpski]] političar, i bivši premijer Srbije.
 
== Biografija ==
Rođen je [[1. kolovoza]] [[1952]]. u Bosanskom Šamcu, gdje mu se otac (oficir [[JNA]]) zatekao na službi. Školovao se uglavnom po mjestima gdje mu je otac službovao, a [[gimnazija|Gimnazijugimnaziju]] je završio [[1970]]. godine u Beogradu, a. [[1974]]. godine diplomirao je [[filozofija|filozofiju]] na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktorirao je [[1979]]. godine na Sveučilištu u [[Konstanz]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]] i to s tezom: "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva". Mentor mu je bio [[Jürgen Habermas]], jedan od najuglednijih svjetskih filozofa.
 
Još kao student sudjelovao je u opozicijskim aktivnostima, pa je tako zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije (zajedno s [[Zagreb|zagrebačkim]] i [[Ljubljana|ljubljanskim]] studentskim vođama), osuđen na godinu dana [[zatvor]]a.
 
Eseji i radovi su mu objavljivani u "Stavu", "Književnim novinama" i "Književnoj reči".
Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Theoria", glasila Filozofskog društva [[Srbija|Srbije]]. Preveo je mnoga filozofska djela i autor je velikog broja novinskih prikaza.
 
Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u [[Novi Sad|Novom Sadu]] i viši znanstevni suradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu.
 
Jedan je od osnivača Demokratske stranke [[1989]]. godine. Na Skupštini održanoj u rujnuveljači [[1990]]. godine, izabran je za predsjednika Izvršnog odbora Demokratske stranke.
 
Bio je i poslanik u sva tri višestranačka saziva [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine Republike Srbije]] i Veću republika savezne Skupštine.
 
Za predsjednika Demokratske stranke izabran je [1994]. godine. Nakon toga, još tri puta je potvrđen na mjestu šefa stranke.
 
U sudskom sporu s tadašnjim predsjednikom [[Vlada Republike Srbije|Vlade Republike Srbije]] [[Mirko Marjanović (Srbija)|Mirkom Marjanovićem]] osuđen je 20. rujna 1996. na četiri mjeseca zatvora, uslovno na dvije godine. Vrhovni sud Srbije preimenovao je presudu 9. srpnja 1998. godine i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam mjeseci zatvora, odnosno na tri godine uslovnog odsluženja kazne.
 
Za [[gradonačelnik]]a [[Beograd]]a izabran je [[21. veljače]] [[1997]]. godine, poslije 88 dana građanskih i studentskih demonstracija protiv izborne krađe, ispred [[koalicija Zajedno|koalicije "Zajedno"]], koja je na lokalnim izborima [[1996]]. odnijela pobjedu u više gradova [[Srbija|Srbije]]. S dužnosti predsjednika Skupštine grada Beograda smijenjen je [[30. rujna]] [[1997]]. godine glasovima gradskih odbornika SPO, SPS i SRS.
 
U lipnju [[2000]]. godine, Đinđić preuzima funkciju koordinatora Saveza za promene (SZP), a u kolovozu iste godine postaje '''menadžer promotivne kampanje''' [[Demokratska opozicija Srbija|Demokratske opozicije Srbije]] za izbore koji su bili održani [[24. rujna]] iste godine, na kojima je '''DOS''' i pobijedio. Đinđić je najzaslužniji za događaje koji su [[5. listopada]] doveli do pada režima [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]], koji je odbijao priznati izborni poraz. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine [[SRJ]]. Za [[premijer]]a Srbije izabran je [[25. siječnja]] [[2001]]. godine poslije pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima održanim u prosincu [[2000]].
 
U rujnu [[1999]]. američki tjednik "Times" uvrstio je Đinđića u prestižnu listu četrnaest vodećih europskih političara trećeg tisućljeća.
Redak 27:
Bio je predsjednik Organizacionog odbora 12. Svjetskog kupa u vaterpolu 2002.
 
U kolovozu [[2002]]. godine u [[Prag]]u je za doprinose u razvoju demokracije u Srbiji primio nagradu "Fondacije Polak", koja se svake godine dodjeljuje za doprinos u sprovođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Centralnoj i Istočnoj Europi.
 
Ubijen je u [[Atentat na Zorana Đinđića|atentatu]] [[12. ožujka]] [[2003]]. godine ispred zgrade Vlade Srbije. Sahranjen je 15. ožujka u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, a pogrebu je nazočilo više stotina hiljada građana.
Na Skupštinama Demokratske stranke, održanim 29. siječnja 1994., 18. srpnja 1998., 27. veljače 2000. i 5. listopada 2001. godine izabran je za predsednika Demokratske stranke.
 
Ubijen je u [[Atentat na Zorana Đinđića|atentatu]] [[12. ožujka]] [[2003]]. godine ispred zgrade Vlade Srbije. Za sobom je ostavio suprugu Ružicu, sina Luku i kćerku Jovanu.
 
== Djela ==
* "Srbija ni na istoku ni na zapadu"
* "Subjektivnost i nasilje"
* "Jugoslavija kao nedovršena država"
* "Jesen dijalektike"
Eseji i radovi su mu objavljivani u "Stavu", "Književnim novinama" i "Književnoj reči".
 
Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Theoria", glasila Filozofskog društva [[Srbija|Srbije]]. Preveo je mnoga filozofska djela i autor je velikog broja novinskih prikaza.
== Povezani članci ==
* [[Atentat na Zorana Đinđića]]
 
== Vanjske poveznice ==