Pravopis: razlika između inačica

Treće se načelo naziva morfonološkim (ili rjeđe i duže morfofonološkim). Prema tome načelu ne označuju se u pismu fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci za foneme u osnovnome obliku. Ako je osnovni oblik nominativ ''vrabac'', onda po tome načelu i u [[genitiv]]u treba biti ''vrabca''. Morfonološko su načelo u starijoj [[filologija|filologiji]] zvali etimološkim (korijenskim), a mnogi ga i danas tako zovu, jedni iz neznanja, drugi svjesno radi difamacije onih koji se s njima ne slažu. No to je posve drugačije, sljedeće načelo.

 

Sljedeće, četvrto načelo, jest etimološko (korijensko). Ni ono, kao ni fonetsko, nije do sada prevladavalo ni u čijem pravopisu. U morfonološkome pravopisu znamo da je ''b'' u ''vrabca'' prema ''vrabac'', ''t'' u ''svatba'' prema ''svatovi'', ''d'' u ''sladka'' prema ''sladak'', i slično. Ali ako neki [[Slaveni]] pišu oblike kakvi bi u hrvatskome bili ''*istba'', ''*obći'' za ''izba'', ''opći'', onda za to nema uporišta u drugim riječima ili u oblicima, nego valja znati [[etimologija|etimologiju]], koja je vrlo specijalna i uska [[jezikoslovlje|lingvistička]] disciplina. Etimološka je primjesa u ruskome pravopisu pisanje nastavaka ''-ogo'', ''—ego'' (naše ''-oga'', ''-ega''), iako je izgovoru ''v'' umjesto ''g'', a za pisanje ''g'' umjesto ''v'' nema u suvremenom ruskome nikakva razloga. Prema strogo etimološkom načelu mi bismo pisali ''dhor'' umjesto ''tvor''.