Kalijev karbonat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Razgovor:Potaša premješteno na Kalijev karbonat
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Slika:Potassium_Carbonate_2D_structure.png|thumb|200px|Struktura kalijevog karbonata]]
[[Slika:Potassium Carbonate 3D model.png|thumb|200px|Model kalijevog karbonata]]
 
[[Slika:Potassium carbonate.jpg|thumb|200px|Kalijev karbonat]]
'''Potašakalijev karbonat''' je(još naziv zai '''kalijev karbonat'Potaša''), [[kalij|K]]<sub>2</sub>CO[[ugljik|C]][[kisik|O]]<sub>3</sub>. On, se javlja u vidu malih bijelo-prozirnih, zrnatih i higroskopnih kristala, lako i dobro topljivih u vodi (93.7g u 100g vode), koji daju lužnatu otopinu. Temperatura topljenja kalijevog karbonata iznosi 891°C. Svrstava se među prve napravljene (dobivene) čiste kemikalije iz prirode. Drugi naziv (stariji i prvi) je bio potaša (njem. ''Pottasche'', od Pott: -lonac + Asche: -pepeo). Od 1500-tihih godina, do početka XX.st[[20. stoljeća]] bila je jedna od najvažnijih industrijskih kemikalija. Danas se dobiva uvođenjem [[Ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]] u kalijevu[[kalij]]evu lužinu (otopinu kalijeva hidroksida) ili pak elektrolizom nekih kalijevih soli, a rabi se u velikim količinama (među glavnim sastojcima) u proizvodnji [[Staklo|stakla]], pripravi drugih kalijevih soli, [[Sapun|sapuna]], za apsorpciju CO<sub>2</sub>, u industriji [[Keramika|keramike]] i [[Fotografija|fotografije]], te za produkciju sredstava za pranje. NekadaNekad se pripravljala/o ispiranjem drvnoga pepela vodom i isparavanjem otopine do suhoga. TaOtapa metodase jena ovdje20°C dolje112 opisanagrama na 100 mL vode. Relativna gustoća na 20°C mu je 2.29 g/cm3.<br>
Otapa se na 20°C 112 g na 100 mL vode. Relativna gustoća na 20°C mu je 2.29 g/cm3.
 
== Metoda dobivanja kalijevog karbonata iz pepela ==
 
[[Slika:Potassium carbonate.jpg|thumb|200px|Kalijev karbonat]]
Prije se dobivao na ovaj način, jer u pepelu ima dosta kalijevog karbonata. Prvo se pokupio [[pepeo]], provukao kroz [[sito]] da zaostane [[ugljen]] ili možda druge nečistoće. Ugljen sa sita se bacio, a uzeo se fini pepeo, koji se zalio vodom. Volumski otprilike: pepeo:voda-70:30. Taj potopljeni pepeo, se dobro uzmuti i kad se sve staloži, s vrha se pokupe nečistoće, među njima i sitni zaostaci ugljena (većinom). Zatim se taj pepeo uparavao do suhoga, zbog toga, da bi s vodom ispario [[Kalij sulfid|kalijev sulfid]] i ostali nepoželjni sastojci (bar polovično), kojih ima u pepelu (npr. razne nečistoće i masnoće od mesa, ukoliko je pepeo uzet s roštilja). Nečistoće su obično razne soli jer su hlapljive tvari isparile još dok je gorjelo (uparavano). Ako se nešto otopi i onda upari do suhoga, dobiva se više-manje isto, ali ili čistije ili manje! Taj ugrijani pepeo (sada kalijevog karbonata u njemu ima preko 60%), stavljao se u [[tučak]] i lagano usitnjavao, ovaj put je bio puno finiji prah nego prethodni pepeo i iz sivo-bijele boje (boja pepela) prešao je u tamno sivu boju.<br>
 
Tada se u taj fini pepeo dolijevala vruća demineralizirana (destilirana) voda, dok se čaša ne napuni (100%) i dobro uzmuti, pa pričeka da se slegne (ostavio se da stoji). Onda se pažljivo (što je najbitnije od svega) ta otopina filtrirala, bar 2 puta. Filtriranjem se odstranjuje sve ono netopljivo. Otopina kalijevoga karbonata (taj filtrat) se stavljala u hladno, a ostatak pepela se opet vraćao nazad, na ponovni isti postupak, zbog mogućeg zaostatka kalijevog karbonata u njemu (uliti vode, opet uzmutiti i filtrirati i zatim baciti, jer nema više kalijevog karbonata u njemu). Filtriralo se pomoću filter papira ili gaza krpa udvostručenih, koje su se stavljale u lijevak, pa kroz to ulijevala ova otopina, da zaostanu sve nečistoće. To se ponavljalo sve dok ne bi postala skroz bistra otopina u kojoj prevladava kalijev karbonat.<br>
Prije se dobivao na ovaj način, jer u pepelu ima dosta kalijevog karbonata. Prvo se pokupio [[pepeo]], provukao kroz [[sito]] da zaostane [[ugljen]] ili moždai druge nečistoće. Ugljen sa sita se bacio, a uzeo se fini pepeo, koji se zalio vodom. Volumski otprilike: pepeo:voda - 70:30. Taj potopljeni pepeo, se dobro uzmutizamuti i kad se sve staloži, s vrha se pokupe nečistoće, među njima i sitni zaostaci ugljena (većinom). Zatim se taj pepeo uparavao do suhoga, zbog toga, da bi s vodom ispario [[Kalij sulfid|kalijev sulfid]] i ostali nepoželjni sastojci (bar polovično), kojih ima u pepelu (npr. razne nečistoće i masnoće od mesa, ukoliko je pepeo uzet s roštilja). Nečistoće su obično razne soli jer su hlapljive tvari isparile još dok je gorjelo (uparavano). Ako se nešto otopi i onda upari do suhoga, dobiva se više-manje isto, ali ili čistije ili manje!. Taj ugrijani pepeo (sada kalijevog karbonata u njemu ima preko 60%), stavljao se u [[tučak]] i lagano usitnjavao, ovaj put je bio puno finiji prah nego prethodni pepeo i iz sivo-bijele boje (boja pepela) prešao je u tamno sivu boju.<br>
 
Tada se u taj fini pepeo dolijevala vruća demineralizirana (destilirana) voda, dok se čaša ne napuni (100%) i dobro uzmuti, pa pričeka da se slegne (ostavio se da stoji). Onda se pažljivo (što je najbitnije od svega) ta otopina filtrirala, bar 2 puta. Filtriranjem se odstranjuje sve ono netopljivo. Otopina kalijevoga karbonata (taj filtrat) se stavljala u hladno, a ostatak pepela se opet vraćao nazad, na ponovni isti postupak, zbog mogućeg zaostatka kalijevog karbonata u njemu (uliti vode, opet uzmutiti i filtrirati i zatim baciti, jer nema više kalijevog karbonata u njemu). Filtriralo se pomoću filter papira ili gaza krpa udvostručenih, koje su se stavljale u lijevak, pa kroz to ulijevala ova otopina, da zaostanu sve nečistoće. To se ponavljalo sve dok ne bi postala skroz bistra otopina u kojoj prevladava kalijev karbonat.<br />
Nakon par sati otopina se izvadila iz hladnoga i bili su vidljivi kristali kalijevog karbonata. Kristali se pokupe, a ostatak tekućine uparava do suhoga, da se izluči mogući ostatak kalijevog karbonata. Ili umjesto stavljanja otopine u hladno, ta otopina se uparavala do suhoga i ostao bi kalijev karbonat.