Šume gorskog pojasa Hrvatske

Gorski pojas ili altimontani pojas dio je Eurosibirsko-sjevernoameričke regije u fitogeografskoj raspodjeli Hrvatske. Na Dinaridima i panonskom gorju razvijen je u rasponu nadmorskih visina od 600 (800) m do 1100 m, dok se na sjevernim padinama Papuka i Medvednice spušta niže. To je područje umjereno hladne, te perhumidne (vlažne) klime. Prosječne godišnje temperature variraju između 6 i 7 ^oC, a prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 1200 mm u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, odn. 3000 i više i Gorskom kotaru. Kao geološka podloga, u Dinaridima prevladavaju karbonati i dolomiti, a u panonskom gorju silikati.

Antropogeni utjecaj je u ovom pojasu bio slab, tako da su sačuvani veliki šumski kompleksi, za razliku od šuma sjeverno od Alpa, koje su najvećim dijelom pretvorene u kulture smreke. U tom pojasu nalaze se i prave prašume, tj. šume u kojima tijekom povijesti nije bilo nikakve ljudske djelatnosti. To su npr. Čorkova uvala kod Plitvičkih jezera, te Devčića tavani i Nadžak bilo na sjevernom Velebitu.

Slično kao i u prethodnim pojasevima, šumske zajednice mogu se podijeliti u tri grupe:

• Srednjoeuropska vegetacijska zona acidofilnih šuma jele i smreke (biljne zajednice Blechno-Abietetum i Aremonio-Piceetum)
• Dinarska vegetacijska zona šuma bukve i jele (biljna zajednica Abieti-Fagetum “dinaricum”)
• Amfipanonska vegetacijska zona šuma bukve i jele (biljna zajednica Abieti-Fagetum “pannonicum”)