Šiško Menčetić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: DEFAULTSORT iz predloska u magicnu rijec |
a, evo učim malo :-) |
||
Redak 1:
'''Šišmundo (Šiško) Menčetić Vlahović''' ([[1457]]. - [[1527]].)
== Biografija ==
Rođen je [[1458.]] godine u [[Dubrovnik|dubrovačkoj]] vlastelinskoj obitelji Menčetića. Mladost je proveo izuzetno razuzdano, zbog toga se njegovo ime često spominje u sudskim spisima dubrovačkog arhiva: izvođen je i pred sud zbog izgreda na ulicama i napastovanja žena. Oženio se kao četrdesetogodišnjak. Obavljao je razne dužnosti u dubrovačkoj vladi: s dvadeset godina ušao je u dubrovačko [[Malo vijeće]], a dva je puta ([[1521.]] i [[1524.]]) bio i knez Republike. Umro je, zajedno sa dva svoja sina, [[25. lipnja]] [[1527.]] u velikoj epidemiji [[kuga|kuge]].
== Stvaralaštvo ==
===Forma===
Pripada prvoj generaciji hrvatskih [[lirika|lirskih]] pjesnika, a najveći dio njegovih [[pjesma|pjesama]] (512) sačuvan je u [[Nikša Ranjina|Ranjininu]] zborniku, gdje je i najzastupljeniji pjesnik. Pjesme su većinom [[ljubav]]ne tematike, često u [[akrostih]]u s imenima [[žena]] kojima su pjesme posvećene, a postoji i nekolicina [[satira|satiričnih]] i moralno-refleksivnih te 11 [[religija|religioznih]] pjesama posvećenih [[Isus]]u. Dominira tip izjavne<ref>[[Zoran Kravar]]</ref> ili dijaloške<ref>[[Tomislav Bogdan]]</ref>, odnosno apelativne pjesme, pri čemu se to ne odnosi na sve pjesme (npr. ''Prvi pogled'' nema apelativnosti). Najčešće su [[stih]]ovane najčešće u dvostruko [[rima|rimovanom]] [[dvanaesterac|dvanaestercu]] dubrovačkog tipa, dvanaestercu s neprijenosnom rimom i sa sekundarnim [[cezura]]ma nakon 3. i 9. sloga, uz glavnu cezuru nakon 6. sloga (npr. ''Koji čtiš | sej pjesni ||, molim te | veselo''), s iznimkom triju pjesama u petnaestercu (8+7), a pjesma ''Isusu na križu'' sastoji se od [[Marko Marulić|marulićevskog]] dvanaesterca s prijenosnom rimom.
===Utjecaji===
Za razliku od [[Džore Držić]]a, Menčetić u opusu ima i duže narativne pjesme<ref>SPH 2/1937., br. 248, 294, 311, 415, 418, 455, 459, 460, 478</ref>, a lirski [[subjekt]] neposredniji je, življi, lascivniji i erotiziraniji te je naglašena tema i senzualnost uzvraćene ljubavi. Kao uzor značajan je [[Francesco Petrarca]] te se uz Džoru Držića smatra prvim hrvatskim petrarkistom. Pripadao je [[strambotizam|strambotistima]], koji se ograđuju od nekih Petrarcinih ideja: prisutan je izostanak [[neoplatonizam|neoplatonizma]], naglašena je senzualnost te se pjesnici približavaju pučkim oblicima (''strambotto'', ''rispetto''), a napuštaju [[sonet]]. Najveći dio opusa [[tema|temom]] nasljeđuju petrarkizam - opisuje se ljepota pjesnikove drage, ali Menčetić dijelom pjesama odstupa od klasičnog petrarkizma te opjevava sreću uslišanog ljubavnika.
Osim petrarkističkih utjecaja, u opusu se nalaze i elementi [[srednji vijek|srednjovjekovnog]] pjesništva, bilo kao utjecaja [[provansa]]lske [[trubadur]]ske lirike i motiva služenja, bilo kao leksičkog utjecaja [[Njemačka|njemačke]] kulture ([[Minnesang]]). U dvjema se pjesmama Šiška Menčetića javlja riječ ''frava'' ([[Davor Dukić]]), koja potječe iz [[starovisokonjemački jezik|stvnj.]] ''frouwe'' (usp. [[njemački|njem.]] ''Frau''): ''Goraše svital raj u ličcu toj fravi''<ref>SPH 2/1937., br. 248, stih 27</ref> te ''Pjesance kad budeš na skutu toj fravi''<ref>SPH 2/1937., br. 331, stih 1</ref>. Očit je utjecaj i pučkih motiva prisutnih u srednjovjekovlju, a pojačani utjecajem strambotizma, poput ritma narodne pjesme ''Mnokrat reci u sebi rič, koja je ohola'' ili pak uporaba umanjenica (''kladencem vodice''), kao u pjesmi ''Moj Bože, Bože moj, molim te za rados'' te stiha [[bugarštica]], petnaesterca.
===Tematika===
U prvoj su tematskoj cjelini značajne pjesme poput ''Ne mogu živjeti bez tebe'' u kojoj draga postaje dio lirskog subjekta (''ter tebe želeći sam sebe toj želju'') ili [[distih|distišne]] pjesme ''Bože, šta osta tebi'' koja [[platon]]istički opisuje ljepotu pjesnikove drage.
U drugoj tematskoj cjelini naglašena je senzualnost i doživljaj ljubavi (''ar se mnjah u broju ne jedan nu prvi / od Grka ki Troju puštaše u krvi''<ref>SPH 2/1937., br. 210</ref>), kao u pjesmi ''Ljuveno uživanje'' s naglašenom senzualnošću ili žudnje, kao u pjesmi ''Ner tko je srcem lav i kamen u sebi''. U ovom se tematskom ciklusu javlja i motiv [[alba|albe]], pjesničkog oblika koji opisuje dijalog ljubavnika, uz moguću treću osobu (čuvara), koje razdvaja [[zora]].
Iz drugog je tematskog ciklusa najpoznatija pjesma ''Blaženi čas i hip'' kao svojevrsni prepjev ili [[parafraza]] Petrarcina LXI. soneta (''Blažen bio dan, mjesec i doba''). Ispjevana je u dvanaesteračkim distisima, pri čemu u neparnima slijedi petrarkistička načela, a u parnim stihovima naglašava senzualnost. Petrarcin platonistički završetak slavljenja duhovne ljubavi prema [[Laura de Noves|Lauri]], kao njegove inspiracije i [[muze]], erotizira , mijenja [[elegija|elegičan]] ton u [[ditiramb|ditirampski]], a u središtu više nije lirski subjekt nego erotski doživljaj voljene osobe (''Blažena ljepos tva, blažena tva mlados / pokli se meni sva darova za rados'').
U neljubavnom dijelu kanconijera javlja se neispunjenost zemaljskom ljubavlju te okretanje duhovnom, što se očituje u jedanaest pjesama posvećenih Isusu, a javlja se i pjesma [[Bogorodica|Bogorodici]] (''Uzmožna gospođe, tko milost ku žudi''). Tu su također i satiričke pjesme, u koje spadaju i [[mizoginija|mizogine]] pjesme s elementima rezignacije (''Uzdarje u ženu'', ''Mrzim na žene''), ali i teme općeg karaktera, suprotnosti poput bogatstva i škrtosti te sličnih tema (''Zlo od Kotora'', prvi pjesnički trag tradicionalnog neprijateljstva [[Dubrovnik]]a i [[Kotor]]a).
== Literatura ==
{{reflist}}
* Kombol, Mihovil: ''Povijest hrvatske književnosti do preporoda''; Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
* Jagić, Vatroslav: ''Trubaduri i najstariji hrvatski lirici''; Rad JAZU, 9, Zagreb, 1869.
* omasović, Mirko: ''Hrvatska renesansna književnost u europskom kontekstu'', u: ''Hrvatska književnost u europskom kontekstu'', Zagreb, 1978.
* ''Pjesme Šiška Menčetića Vlahovića i Gjore Držića'' (skupio i napisao Uvod Vatroslav Jagić); JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 2, Zagreb, 1870.
* ''Pjesme Šiška Menčetića i Džore Držića i ostale pjesme Ranjinina zbornika'' (priredio Milan Rešetar); JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 2, 2. izdanje, Zagreb, 1937.
== Vanjske poveznice ==
* [http://dzs.ffzg.hr/html/Mencetic.htm Šiško Menčetić: ''Koji čtiš sej pjesni'', ''Prvi pogled'', ''Misal mi zanosi'', ''Blaženi čas i hip'']
* [http://dzs.ffzg.hr/text/tomasovic.htm Mirko Tomasović: Hrvatska renesansna književnost u europskom kontekstu'']
{{Renesansni književnici}}
| |||