Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

nastavite...
m (Uklonjena promjena suradnika Trickster magic, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Sombrero)
(nastavite...)
{{bolji naslov}}
{{Wikipedizirati}}<!-- previse bolda!!! -->
'''Mediteransko-litoralni pojas''' je dio Mediteranske regije u [[Fitogeografija|fitogeografskoj]] raspodjeli [[Hrvatska|Hrvatske]] koji obuhvaća veći dio otoka, uski priobalni pojas, te srednju i južnu [[Dalmacija|Dalmaciju]].
 
Za to područje karakteristične su [[Crnogorično drvo|vazdazelene]] šume [[Hrast crnika|'''hrasta crnike''']] (''Quercus ilex'') i šume [[Alepski bor|'''alepskog''']] i [[Crni bor|'''crnog''']] [[Dalmatinski crni bor|'''dalmatinskog''']] '''bora''' (''Pinus halepensis'' i ''Pinus nigra'' subsp. ''dalmatica'') koje su razvijene u stenomediteranskoj i eumediteranskoj zoni. U priobalnom pojasu u kojem se mogu javljati kratkotrajni [[Mraz|mrazevi]] ili je pod jakim utjecajem [[Bura|bure]] razvijaju se šume [[Hrast medunac|'''hrasta medunca''']] (''Quercus pubescens'') koje pripadaju submediteranskoj zoni. Stenomediteranska i eumediteranska zona obuhvaćaju najtoplija područja Jadranske obale. Temperatura je barem 50 tjedana kroz godinu iznad 5<sup>o</sup>C. Zime su blage i kišovite, a ljeta suha i vruća. Submediteranska zona razlikuje se većom količinom padalina u zimskim mjesecima i znatno nižom temperaturom, zbog koje je vegetacija [[Listopadno drvo|listopadna]]. Slično eumediteranskoj zoni, i ovdje su ljeta suha i vruća.
 
U Sredozemlju ljudi žive već nekoliko tisuća godina, tu su se razvile i velike civilizacije [[Antika|antičke]] [[Stara Grčka|'''antičke Grčke''']] i [[Rimsko Carstvo|'''Rima''']]. Posljedice toliko duge ljudske djelatnosti vidljive su i na vegetaciji. Šume su stoljećima krčene kako bi se dobile oranice, pašnjaci, livade, prostor za sela i gradove. Zbog toga je šumska vegetacija opstala na vrlo malim površinama i najčešće nema znatan udio u ukupnoj vegetaciji. Znatno su češće [[Makija|'''makije''']] (guste i niske šume panjače), [[Garig|'''garizi''']] (prorijeđene svijetle šikare), [[Kamenjar|'''kamenjari''']] i kamenjarski pašnjaci, te male rascjepkane obradive površine. Proces kojim šumska vegetacija prelazi u razne degradacijske tipove vegetacije (makiju, garige, kamenjare) djelovanjem čovjeka naziva se '''regresivna''' [[Sukcesija|'''sukcesija''']].
 
== Šume alepskog bora (stenomediteranska zona) ==
 
Stenomediteranska zona obuhvaća najveći dio jadranskih otoka južno od [[Kornati|Kornata]], a na kopnu područje južnije od [[Split|Splita]]a. Najljepše šume [[Alepski bor|'''alepskog bora''']] nalaze se na otoku [[Mljet|Mljetu]]u, te u [[Makarska|Makarskom]] primorju, zatim na [[Pelješac|Pelješcu]], [[Hvar|Hvaru]]u, [[Korčula|Korčuli]] i [[Lastovo|Lastovu]].
 
[[Alepski bor]] je pionirska vrsta drveta koja može rasti u tlima s vrlo malo vode i dubokim svega nekoliko centimetara. Njegove sjemenke su vrlo lagane, imaju krilca, te se vrlo lako raznose vjetrom. Na taj način alepski bor može lako zaposjedati otvorene prostore. Područja na kojima raste često nalikuju na gole kamenite [[Pustinja|pustinje]]. Male količine tla skupljaju se u pukotinama stijena i ispod kamenite površine i one su dostatne da omoguće razvoj alepskog bora.
 
Uz alepski bor, u sastojinama mogu rasti i [[Divlja maslina|'''divlja maslina''']] (''Olea oleaster''), [[Rogač|'''rogač''']] (''Ceratonia siliqua''), [[Tršlja|'''tršlja''']] (''Pistacia lentiscus''), [[Mirta|'''mirta''']] (''Myrtus communis''), [[Tetivika|'''tetivika''']] (''Smilax aspera''), [[Borovicaborovica (biljka)|'''borovica''']] (''Juniperus oxycedrus'' i ''J. macrocarpa''), [[Šparoga|'''oštrolisna šparoga''']] (''Asparagus acutifolius'') i dr.
 
Budući da je alepski bor vrlo skromnih zahtjeva, često se koristi za pošumljavanje ogoljelih površina, tako da je proširen i na područje sjevernog Jadrana. Problem na takvim pošumljenim površinama su česti požari zbog velike količine lako zapaljive [[Smola|smole]] koju taj bor sadrži.
== Šume hrasta crnike (eumediteranska zona) ==
 
Šume [[Hrast crnika|'''hrasta crnike''']] zauzimaju uski obalni pojas [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], od južne i jugozapadne obale [[Istra|Istre]], preko [[Lošinj|Lošinja]]a, južnih dijelova [[Cres|Cresa]]a, [[Rab|Raba]]a i [[Pag|Paga]]a, i kopnom od [[Zadar|Zadra]] do [[Prevlaka|Prevlake]], te većinu južnojadranskih otoka. U sjevernom dijelu uz hrast crniku raste i [[Crni jasen|'''crni jasen''']] (''Fraxinus ornus''), koji južno od [[Split|Splita]]a počinje izostajati.
 
Šuma hrasta crnike je najstabilniji [[Ekosustav|ekosistemekosustav]]a Sredozemlja. Biljne vrste koje ga grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće koje je često presvučeno tankom [[Vosak|voštanom]] prevlakom, ima višeslojnu [[Epiderma|epidermu]], sitne uvučene [[Puči|puči]], a često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode. U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom [[Mikroklima|mikroklimom]] koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane gustim sklopom krošanja, a koja je trajna budući da je šuma [[Crnogorično drvo|vazdazelena]], sloj prizemnog raslinja je vrlo slabo razvijen, a nema niti proljetnica.
 
Ovaj tip šume, za razliku od šuma alepskog bora, razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim [[Crvenica|crvenicamacrvenica]]ma, ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti. Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na [[Klima|klimu]], [[Hidrologija|hidrološke]] prilike, [[Tlo|stvaranje tla]] i sprečavanje [[Erozija|erozije]].
 
{{Wikipedizirati}}<!-- previse bolda!!! -->
 
Uz hrast crniku ili [[Hrast crnika|'''česminu''']] (''Quercus ilex''), čest je i [[Crni jasen|'''crni jasen''']] (''Fraxinus ornus''), osobito u sjevernijem području, zatim [[Zelenika|'''zelenika''']] (''Phillyrea latifolia''), [[Smrdljika|'''smrdljika''']] (''Pistacia terebinthus''), [[Mirta|'''mirta''']] (''Myrtus communis''), [[Planika|'''planika''']] (''Arbutus unedo''), [[Lovor|'''lovor''']] (''Laurus nobilis''), [[Veliki vrijes|'''veliki vrijes''']] (''Erica arborea''), [[Kozokrvina|'''kozokrvine''']] vrsta ''Lonicera implexa'' i ''L. etrusca'' i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju, u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta [[Povijuša|povijuša]] koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. [[Bljušt|'''bljušt''']] (''Tamus communis''), [[Tetivika|'''tetivika''']] (''Smilax aspera''), [[Zimzeleni broć|'''zimzeleni broć''']] (''Rubia peregrina'') i [[Šparoga|'''oštrolisna šparoga''']] (''Asparagus acutifolius''). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim. Ukoliko je sklop drveća prorijeđen, može se razviti i prizemni sloj, u kojem su najčešće vrste [[Uskolisna veprina|'''uskolisna veprina''']] (''Ruscus aculeatus'') i [[Primorska ciklama|'''primorska ciklama''']] (''Cyclamen repandum'').
 
Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka, šume hrasta crnike do danas su očuvane na vrlo malim površinama. Najljepše sastojine očuvane su na [[Mljet|Mljetu]], [[Rab|Rabu]] (šuma Dundo) i na [[Brijuni|Brijunima]]. Najvećim dijelom prevedene su u degradacijske stadije [[Makija|makije]], [[Garig|gariga]] i [[Kamenjar|kamenjara]].