Mala Azija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
obrambeni štit '''Mala Azija''', ili '''Anatolija''' (od grč.''Anatole'' za izlazak, istok) je dio [[Turska|Turske]] koji pripada [[Prednja Azija|Prednjoj Aziji]]. [[Cipar]] se također često smješta u Malu Aziju.
==Zemljopis==
Redak 42:
[[546 p.n.e.]] veliki [[Perzija|perzijski]] kralj [[Kir II.]] osvaja Lidiju a iza toga i grčke gradove na obali i Likiju. Oko [[500 p.n.e.]] je čitava južna Anatolija pripojena Perzijskom carstvu.
[[334p.n.e.]] [[Aleksandar Makedonski]] prelazi [[Mramorno more]] i pobjeđuje [[Perzijanci (narod)|Perzijance]]. Poslije Aleksandrove smri, njegovi nasljednici dijele carstvo, a Mala Azija je pripala [[Seleukos I.|Seleukosu I.]].
Njegov konkurent Filetarios mu [[282 p.n.e.]] oduzima [[Pergamon]], da bi ga [[133 p.n.e.]] naslijedio Rim. Oko 275 p.n.e. se, nakon pljačkanja, u centralnoj Anatoliji naseljavaju [[Kelti]] iz [[Trakija|Trakije]] i osnivaju [[Galacija|Galaciju]].
'''Rimsko carstvo, kršćanstvo i Bizant'''
Nakon [[60 p.n.e.]] obalna područja dospijevaju pod [[Rimsko carstvo]] ([[Pompej]]). Ozbiljan protivnik im je bio [[Mitridat VI.]], vladar Ponta (121 p.n.e.-63 n.e.). Kasnije je anektirana i unutrašnjost, a oko 65. godine su provincije na nov način organizirane ([[Pont]] na sjeveru, Cilicija ([[Kilikija]]) na jugu i Sirija na istoku). Kraljevi Galacije, Kapadokije i Paflagonije su kao [[vazal]]i Rima i kao obrana prema susjedima zadržali su svoje prijestolje.
Sa [[August]]ovim "Rimskim mirom" počelo je oko početka nove ere razdoblje procvata ovih krajeva i trajalo sve do [[2.stoljeće|2.stoljeća]] (carevi Trajan i [[Hadrian]]). Oko [[50]]. godine [[kršćanstvo]] se počinje širiti, u početku u gradu [[Perge]] a kasnije do glavnog grada [[Efezos]]a i do [[Grčka|Grčke]] - pogledaj [[Pavlova pisma]]. Nastala su prva biskupska sjedišta - među ostalim [[Mira]] u kojoj je oko 350-te djelovao sveti [[Nikola]], a i prvi [[koncil]]i su se održavali u Maloj Aziji.
324-te je [[Carigrad]] postao sjedište [[Istočno rimsko carstvo|Istočnog rimskog carstva]]. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva Mala Azija ostaje za 700 do 1100 godina pod bizantsko vladavinom sa velikim utjecajem na širu okolinu, primjerice sve do Rusije.
'''Seldžuci, Mongoli i Osmanlije'''
U [[11.stoljeće|11.stoljeću]] sa istoka uz podršku [[Arapi|Arapa]] dolaze turkmenski [[Seldžuci]]. Nakon pobjede kod Malazgrita 1071. stječu prevlast nad većim dijelom Anatolije. Centar njihove vlasti bio je u gradu Ikonion (danas velegrad [[Konja]]), 200 km južno od [[Ankara|Ankare]] (Ankyra, od 1023 [[Angora]]). U 12.stoljeću je Bizant uspio vratiti neka područja. Istočno rimsko carstvo propalo je tek [[1453]]. nakon pada [[Carigrad]]a u ruke [[Osmansko carstvo|Osmanlija]].
Sa dolaskom [[Mongoli|Mongola]] sredinom 13.stoljeća Seldžučko se carstvo raspalo na veliki broj turskih kneževina. Jedna od tih dinastija, prema svom vođi [[Osman I.|Osmanu I.]] nazvana [[Osmansko carstvo|Osmani]] podjarmila je okolna područja a 1326. osvojila i bizantijski sjever kod Burse. U [[Osmansko carstvo|Osmanskom carstvu]] su sve spomenute provincije definitivno izgubile svoje autonomije a najčešće i imena.
'''Prvi svjetski rat i "Razmjena stanovništva"'''
| |||