Drugi srpski ustanak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
Poslije propasti [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]], srpski narod se našao u gorem položaju. Turci su nastavljali sa ubijanjem ljudi, paljenjem sela, maltretiranjem... Mnoge srpske obitelji su pobjegle preko granice u [[Srijem]] i [[Banat]].
 
U Beogradu je obnovljena vlast Sulejman Skopljak-paše. Proglašena je amnestija za sve srpske ustanike; u tom smislu je izvršena agitacija i u Srbiji i među izbjeglicama da se vrate iz [[Austrija|Austrije]] natrag u [[Srbija|Srbiju]]. Zajedno sa narodom kome su stajali na čelu, [[Otomansko carstvo|TurcimaSra]] su se predali neke vojvode i knezovi iz Prvog srpskog ustanka: arhimandrit Gligorije Radoičić, [[Miloš Obrenović]], [[Lazar Mutap]], [[Arsenije Loma]], [[Milić Drinčić]], [[Pavle Pljakić]] i [[Stanoje Glavaš]] "sa svojom družinom"...
 
Međutim, amnestija nije bila provedena - početak turske vlasti sa Sulejman Skopljak-pašom je obilježen terorom, nasilnim skupljanjem oružja, uvođenjem kuluka za opravku gradova i puteva, surovim utjerivanjem nameta u feudalnih obaveza.