Franjevački samostan i crkva na Kaptolu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
početak |
još malo teksta |
||
Redak 15:
Samostan i kapela sv. Franje čine arhitektonsko jedinstvo.
===Samostan sv. Franje===
Kaptolski samostan građen je slično kao i većina ostalih samostana u Provinciji. Uz samostansku crkvu sagrađena su tri samostanska krila koja zatvaraju četvrtastu površinu slobodnog zemljišta. Tako izgrađeni samostani bili su uvjetovani [[klauzura|klauzurnim]] načinom života redovnika i čine zatvorenu cjelinu dostupnu samo redovnicima. Crkva kaptolskog samostana smještena je sa sjeverne strane u smjeru istok–zapad, tri krila samostana sagrađena su s južne strane i zajedno s crkvom čine cjelinu povezanu hodnicima. Sva tri krila podignuta su na dva kata, dok četvrto krilo uz crkvu, zbog otvorenih prozora na gornjem dijelu južnog crkvenog zida, ima prostranu terasu.<ref>CVEKAN, P., n. dj., str. 75. – 82.</ref>
Jedna od značajnijih i najvažnijih prostorija svakog samostana jest [[refektorij]] (blagovaonica), mjesto zajedničkog blagovanja i susreta braće, ono je ujedno i kapitularna dvorana samostana, čime je njezina funkcija višenamjenska. Refektorij kaptolskog samostana jedno je od najmonumentalnijih ostvarenja [[barok]]a u Hrvatskoj. Nastao u 17. st. nadsvođen je visokim badnjastim svodom sa susvodnicima.<ref>''Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj'', Zagreb 1982., str. 101.</ref> U skladu s franjevačkom tradicijom prostorija je ukrašena slikama franjevačkih [[svetac]]a, znamenitih [[gvardijan]]a i [[provincijal]]a, kao i slikom [[Sveta Marija|Blažene Djevice Marije]]. Na istočnom zidu blagovaonice nalazi se freska s prikazom [[Posljednja večera|Posljednje večere]].
Nakon provale Tatara na području današnjeg samostana sagrađena je nova crkva u [[gotika|ranogotičkom stilu]], propovjedničkog tipa kao jednobrodna, dvoranska s dugim korom. Pretpostavlja se da je u istom slogu izgrađen i tadašnji samostan. Teško oštećen i napušten u 16. stoljeću, kaptolski samostan svoju obnovu doživljava početkom 17. stoljeća u vrijeme provincijala Franje Draškovića. U njemu je u međuvremenu bila smještena škola koju su držali zagrebački kanonici, a neko vrijeme bio je i dom izbjeglih franjevaca Bosansko–hrvatske provincije. Veliki požar iz [[1645.]] godine uništio je samostan i crkvu, koji su se dosta dugo obnavljali. Obnova je započela uz pomoć [[grof]]ice Elizabete Muskon–Erdödy, ovaj put u baroknom slogu. Novi požar iz [[1674.]] ponovno je zaustavio radove tako da je novi samostan, u današnjem obliku, biskup zagrebački [[Martin Borković]] blagoslovio tek [[1683.]] godine. Crkva i samostan ponovno su oštećeni u požaru [[1731.]], a obnova je trajala sljedećih pet godina. Opasnost od [[Osmansko carstvo|Osmanlija]] nagnala je braću da se [[1787.]] privremeno presele u bivši kapucinski samostan u [[Gradec (Zagreb)|Gradec]]u. U par navrata on je služio i kao vojna bolnica i to u vrijeme [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]], od [[1797.]] do [[1802.]] godine i opet [[1806.]] godine. Tijekom velike obnove samostana i crkve, nakon [[Potres u Zagrebu 1880.|katastrofalnog potresa]] koji je zadesio Zagreb [[1880.]] godine, a u kojemu su oba zdanja teško oštećena, samostan je za razliku od crkve obnovljen u izvornom baroknom slogu. Godine [[1936.]] uz samostan je izgrađena tzv. Franjevačka dvorana, danas zgrada [[Kazalište „Komedija“|kazališta Komedija]], za potrebe sve razgranatijeg pastoralnog rada. Teško oštećenje doživio je u vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], kada su [[22. veljače]] [[1944.]] dvije avionske bombe oštetile crkvu i srušile zapadni dio samostana, čija je obnova trajala sve do [[1952.]] godine.<ref>F''ranjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda'', str. 157. - 158.</ref>
===Kapela sv. Franje===
U vrijeme velike obnove franjevačkog samostana na Kaptolu tijekom 17. stoljeća uređena je i kapela sv. Franje, kao uspomena na legendarni svečev boravak u Zagrebu. Kapela je uređena darom plemkinje Helene rođ. Patačić, udovice Ivana Ručića, a blagoslovio ju je biskup Martin Borković [[1683.]] zajedno sa samostanskom crkvom. Sama kapela raskošno je opremljena baroknom štukaturom i ciklusom od 24 slike. Pretpostavlja se da je kapela nastala na mjestu gdje se prema predaji nalazila kuća bogate udovice Katarine Galović u kojoj je boravio sv. Franjo. O tome kao i o prvom samostanu ne postoje nikakvi materijalni dokazi.<ref>„Kaptolski franjevci“, ''Croatia – putni časopis'', 2008., str. 30.</ref>
Kapela je sastavni dio južnog samostanskog krila, kao zadnja soba u nizu prema kaptolskoj ulici. Na južnom zidu nalazi se kameni [[oltar]]. Na profiliranom postolju oltara sa svake strane stoji po jedan veliki, krilati [[anđeo]], a okrenuti su jedan prema drugome uz oveći oval sa zrakama sunca u kojemu se nalazi oblikovani franjevački [[grb]]. Iznad dva veća anđela postavljena su dva manja koji rukama pridržavaju krunu postavljenu iznad ovala s grbom. Oltarna slika prikazuje sv. Franju u stojećem stavu. Na malim postamentima nalaze se kipovi [[sv. Antun]]a i [[sv. Bernardin]]a. Iznad oltarne slike dva anđela pridržavaju obiteljski grb [[Patačići|Patačića]]. Isti ovaj grb, u obliku raskošne barokne štukature, nalazi se i na ulazu u kapelu.
Uređenje ove kapele pokrenuo je kaptolski gvardijan fra Aleksa Buzjaković, a štukature je izradio Josip Antun Quadri [[1716.]] godine. Dvadesetčetiri bogato ukrašene i izrađene slike u štukaturi prikazuju događaje iz Franjina života kao i Franjinu vezu sa Zagrebom. Uglavnom se nalaze na bačvastom svodu kapele i simetrički su podijeljene u tri zone. U središnjem medaljonu prikazana je u slici bit Franjina života i franjevačkog poslanja: Franjo od [[Isus|Krista]] prima [[Evanđelje]]
U kapeli se nalazi i grob dobrotvorke Helene Patačić. Ovdje su neko vrijeme bili smješteni i zemni ostaci sluge Božjega fra [[Vendelin Vošnjak|Vendelina Vošnjaka]], koji je umro na glasu svetosti.<ref>CVEKAN, P., n. dj., str. 50. – 54.</ref>
Stručnjaci s područja povijesti umjetnosti mišljenja su da je kaptolska kapela sv. Franje vrednija s kulturnopovijesnog stajališta nego li s umjetničkog.<ref>HORVAT, Anđela,'' Između gotike i baroka'', Zagreb 1975., str. 314.</ref> Svakako je ono što je čini zanimljivom i danas turistički privlačnom njezin raskošni barokni izgled koji cijelom prostoru kapele daje reprezentativan izgled bogoslužnog i molitvenog prostora.
==Bilješke==
| |||