Zagrebačka škola crtanog filma: razlika između inačica

Prvi veliki uspjeh Zagrebačke škole crtanog filma jest ''Grand Prix'' u [[Venecija|Veneciji]] za crtani film [[Samac]], Vatroslava Mimice, a ‘zlatno"zlatno razdoblje’razdoblje" zaključuje Oskar[[Oscar]] za film Surogat, Dušana Vukotića iz 1962. godine. S današnje nešto udaljenije vizure možemomože se zaključiti, da je i pored velike krize koja će nastati krajem [[1970-ih|sedamdesetih]] i [[1980-ih|osamdesetih]] godina, ova jedinstvena škola animacije dala [[Europa|europskoj]] filmskoj baštini preko 400 naslova vrijednih animiranih ostvarenja koja su i nagrađena s više od 400 najprestižnijih nagrada širom svijeta[[svijet]]a.

Prisjetimo se da tradicijaTradicija animiranog filma u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] počinje od Sergija Tagatza daleke [[1922.]] godine (dvije kratke animirane reklame) da bi se nastavionastavilo u Školi narodnog zdravlja (snimatelj [[Stanislaw Novoryta]], dramaturg i [[redatelj]] [[Milan Marjanović]], slikari[[slikar]]i [[Petar Papp]] i [[Vilko Šeferov]]). Pripomenimo samos neke;filmovima [["Ivin zub]]", [["Macin nos]]", [[1928.]] godine i [["Martin u nebo" [[1929.]] 1929godine. Za ovaj medij zanimali su se i mnogi pioniri hrvatskog filma Viktor Rybak, [[Oktavijan Miletić]] i [[Kamilo Tompa]].

<!--U kojem okružju je nastala Zagrebačka škola animiranog filma i iz čega je izrastao novi koncept animacije? -->Nakon [[1945.]] godine braća Neugebauer (Walter <ref>Svi na izbore (crtač, 1945.), korežira Veliki miting (1951.), Veseli doživljaj (1951.), radi na reklamnim filmovima crta i animira Nezgode pješaka (1957.) i Bušo hrbari osvetnik (1958.)</ref> i Norbert <ref> Svi na izbore (1945.), scenarist i suredatelj Velikog mitinga (1951.), scenarist Veselog doživljaja (1951.), Gool (1952.), Nezgode građanina pješaka (1957.), Korisna matematika (1957.), Bušo hrabri osvetnik (1958.) i Lažni kanarinac (1958.).</ref>) uspješno snimaju prve filmove ("Svi na izbore", 1945.) i usmjeravaju rad na animiranom filmu prema diznijevskom konecptu. Animirani, crtani filmovi nastali u toj maniri u tematskom pogledu donose inovacije koje inače ne možemo naći u drugim školama animacije u svijetu. To je prije svega satira (Veliki miting, 1951., Kako se rodio Kićo, 1951., Začarani dvorac u Dudincima, 1952. i Gool 1952.) pod utjecajem Fadila Hadžića, <ref> Pokretač crtanog filma, festivala u Puli, osnivač listova: Kerempuh, Vjesnik u srijedu, Telegram i dr., komediograf, dugometražni igrani filmovi: Abeceda straha (1961.), Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965.), Tri sata za ljubav (1968.), Protest (1967.), Lov na jelene (1972.), Novinar (1979.) i dr.</ref> vrsnog komediografa, zaslužne ličnosti za niz kulturnih projekata u hrvatskoj kulturi, tada urednika satiričkog lista Kerempuh koji njeguje kartikaturu i političku satiru. U tom listu surađuju Ismet Voljevica, Dušan Vukotić, Vladimir Delač, Borivoj Dovniković, Oto Reisinger i dr., buduća jezgra autora i suradnika za nastavak rada na crtanom filmu.

Ključna je [[1954]]. - 1955. godina kad Nikola Kostelac i Dušan Vukotić <ref>Redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist, animirani filmovi: Kako se rodio Kićo (1951.), Začarani dvorac u Dudincima (gl. crtač i animator), Cowboy Jimmy (1957.), Koncert za mašinsku pušku (1958.), Krava na Mjesecu (1959.), Čarobni zvuci (1957.), Abra kadabra (1958.), Osvetnik (1958.), Piccolo (1959.), Surogat (1961.), Igra (1962.), Mrlja na savjesti (1968.), Opera Cordis (1968.), Ars gratia artis (1970.) i dr. Zajedno s N. Kostelcem 1954./1955. realizira 13 reklamnih animiranih filmova koji predstavljaju početak reducirane animacije.</ref> rade 13 kratkih promidžbenih animiranih filmova u kojima je kako će reći Dušan Vukotić radi nedostatka novca, uporaba minimalnog broja folija, stvorila nova koncepcija reducirane animacije, koja definitivno raskida s koncepcijom [[Walt Disney|diznijevske]] ‘pune"pune animacije, punog prostora i punog pokreta",’ uvodi plošnost, dvodimenzionalnost i geometričnost likova. Odatle i jednostavnost u pokretanju likova, eliptičnost u animacijskom koncipiranju kadra, sekvence, jednostavna i efektna dramaturška rješenja. Umjesto klasične i opisne animacije stvara se novi originalni koncept. Dušan Vukotić o nastanku reklamnih animiranih filmova kasnije kaže da su pri njihovom koncipiranju podvrgnuti detaljnoj analizi i scenarij, crtež, [[scenografija]], zvučna kulisa i montažni [[ritam]]. Grafički pojednostavljene i reducirane forme crteža i likova, donijele su i drukčiji sitilizirani pokret. Likovi se oslobađaju realnog pokreta koji istodobno nosi i duže trajanje i usporava ritam filma. Kretanje tako plošno koncipiranih likova postaje izražajnije.

Prvi animirani filmovi rađeni klasičnim načinom animacije sadržavali su od 12 000-15 000 crteža, a primjenom novog koncepta reducirane animacije smanjen je broj crteža na 4 000-5 000 crteža, a pri tome crtani film nije izgubio na svom vizualnom bogatstvu i atraktivnosti. Smanjeni broj ekstrema, shematizirani likovi traže izvrsno poznavanje animacije. Do punog izražaja dolazi i drukčija uporaba [[Glazba|glazbe]] - odatle put k sintetskoj glazbi, drukčijoj uporabi šumova, zvučnih efekata, koji više ne prate realno kretanje, te i sami postaju dio sadržaja ili kontrapunkt filmskoj slici.

Zagrebačku školu crtanog filma nemoguće je promatrati i prosuđivati odvojeno od događanja u likovnim umjetnostima (EXAT, Nove tendencije) ili zbivanja na području istraživanja zvuka (Ivo Malec, Milko Kelemen i osobito Međunarodni festival suvremene glazbe - Zagrebački biennale suvremene glazbe koji sustavno od početka šezdesetih godina upoznaje našu sredinu s novim strijemljenjimastremljenjima u svjetskoj glazbi).

Djelatnost članova EXAT-a odvija se u ranim pedesetim (objava Manifesta 1951. godien, a izložba četvorice slikara početkom 1953. godine). To je raskid s dotadašnjom dominacijom [[Socijalizam|socijalističkog]] realizma. EXAT djeluje u razdoblju 1950.-1956., a Nove tendencije između 1961. do 1973. godine. Iako je riječ o dva zasebna fenomena iz današnje perspektive doživljavamo ih kao cjelinu bez obzira na speficičnosti i razlike. U EXAT-u sudjeluju B. Bernardi, Z. Bregovac, V. Kristl, I. Picelj, B. Rašica, V. Richter, A. Srnec, koji su (kao i Zagrebačka škola crtanog filma) činili “skup pojedinaca različitih sklonosti prije nego programsko vjerovanje istomišljenika” (Jerko Denegri EXAT 51, Nove tendencije, Zagreb 2000). Danas je očito da slikarstvo pripadnika EXAT-a nije stilski jedinstveno i ne odvija se samo u području geometrijske apstrakcije. Vladimir Kristl najspektakularniji je i najnepredvidljiviji autor što će pokazati i u svojim animiranim filmovima (osobito u filmu Šagrenska koža iz 1960. godine). Srnec je raznovrstan, Picelj odan načelima konstrukcijskog mišljenja.

<!--Vratimo se Zagrebačkoj školi crtanog filma. Vrlo-->Za važnadaljnji zarazvitak njezinZagrebačke daljiškole razvitakcrtanog jestfilma godinavrlo je važna 1957. godina kada nastaju djela. Ipak se kreće (Dragutin Vunak), Cowboy Jimmy i Čarobni zvuci (Dušan Vukotić), Strašilo (Vatroslav Mimic), Susret u snu, Premijera i Na livadi (Nikola Kostelac).