|
[[Slika:Petar Zoranic.JPG|thumb|228px|Kip '''Petra Zoranića''' ispred crkve sv. Krševana u [[Zadar|Zadru]]]]
{{Wikizvor autor}}
'''Petar Zoranić''' ([[Zadar]], [[1508]]. - između [[1543]]. i [[1569]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[Renesansa|renesansni]] pisac.
===O životu===
Petar Zoranić, veliki Ninjanin i « Hrvatin » rodio se [[1508.]] god. Bio je potomak stare plemićke obitelji Tetačić iz [[Nin]]a koja se pred kraj [[15. stoljeće|15. stoljeća]] zbog nezdrave klime (malarije) u [[Nin|Ninu]] i pred [[Osmansko Carstvo|Turcima]] sklonila u [[Zadar]]. U to vrijeme njegova majka Elizabeta ( iz plemićkog roda Medulla, iz kojeg potječe i poznati slikar Andrija Medulić ) očekivala je dijete. Najraniji podatak o njegovu životu potječe tek iz [[1531.]], kad se spominje kao plaćeni ninski notar, pravnik, i sudski ispisivač, što znači da je morao završiti studij [[Pravo|pravnih znanosti]], vjerojatno u [[Padova|Padovi]]. Već [[1543.]] imamo i posljednji podatak iz Zoranićeva života. Umro je poslije te godine, ali svakako prije [[1569.]], kad su tiskane [[Planine]], jer da je bio živ, vjerojatno bi svoju posvetu iz [[1536.]]. Matiji Matijeviću, [[Nin|ninskom]] kanoniku, koji je u vrijeme kad se djelo tiskalo bio već mrtav, bio izmjenio. Pisac je prvog hrvatskog romana ''[[Planine]]'' koji je nastao [[1536.]] godine, dakle godinu dana prije propasti [[Klis|Klisa]], u vrijeme kad su [[Osmanlijsko Carstvo|Turci]] duboko zašli u naše krajeve poslije [[Mohačka bitka|Bitke na Mohačkom polju]] i prve opsade [[Beč]]a.
===Književni rad===
Zoranić je ostao poznat kao pisac prvog hrvatskog romana ''[[Planine]]'' koji je nastao [[1536.]] godine, dakle godinu dana prije propasti [[Klis|Klisa]], u vrijeme kad su [[Osmanlijsko Carstvo|Turci]] duboko zašli u naše krajeve poslije [[Mohačka bitka|Bitke na Mohačkom polju]] i prve opsade [[Beč]]a.
Pastoralni roman ''[[Planine]]'' izašao je u Mletcima, [1569]], i to je jedino njegovo sačuvano djelo (pored barem dva izgubljena za koje se zna: ''"Ljubveni lov"'' i ''"Vilenica"''). Njegov roman svjedoči o temeljitoj [[humanizam|humanističkoj]] i [[teologija|teološkoj]] naobrazbi, a nju je Zoranić mogao steći ponajprije upravo u zadarskom općem učilištu otaca [[dominikanci|dominikanaca]], ponovno otvorenom krajem [[1495]]., nakon što je dvadesetak godina prekinulo s radom zbog ratnih opasnosti (pad Bosne i prodor [[Turska|Turaka]] sve do zidina Zadra).
Zoranić je pripadao krugu književnika koji su doprinijeli tomu da [[Zadar]], uz [[Hvar]], [[Korčula|Korčulu]], [[Split]] i [[Dubrovnik]], postane jednim od zračećih središta hrvatske renesansne umjetnosti riječi (kao i [[Brne Karnautić]] ili [[Juraj Baraković]]).
===Planine===
Zoranić je ostao zapisan u hrvatskoj književnosti kao pisac prvog hrvatskog romana. Tu čast pribavile su mu ''"Planine"'' (Mletci, [[1569]]), jedino njegovo sačuvano djelo (pored barem dva izgubljena za koje se zna: ''"Ljubveni lov"'' i ''"Vilenica"''), a posvetio ga je ninskom kanoniku [[Matej Matijeviću|Mateju Matijeviću]], koji ''"dobar bašćinac i Hrvatin poštovan jest"''. Pastoralni roman, jedinstveno djelo te vrste u [[Hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]], s reminiscencijama na latinsku i talijansku književnost, kao i na teološka djela ([[Vergilije]], [[Ovidije]], [[Dante]], [[Boccaccio]], Petrarca, Sannazzaro... pa [[Biblija|Sveto pismo]]...) svjedoči o temeljitoj [[humanisam|humanističkoj]] i teološkoj naobrazbi, a nju je Zoranić mogao steći ponajprije upravo u zadarskom općem učilištu otaca dominikanaca, ponovno otvorenom krajem [[1495]]., nakon što je dvadesetak godina prekinulo s radom zbog ratnih opasnosti (pad Bosne i prodor [[Turska|Turaka]] sve do zidina Zadra). Valja napomenuti da je žanr pastoralnoga romana, koji je modernomu čitatelju, naviklom na romanesknu tradiciju koja izvire iz ironijskoga [[Cervantes]]ovoga pristupa, nešto čudno i atipično, zapravo bio dominantnom vrstom romana u ranome razdoblju ([[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće]]).
Svijest o turskoj opasnosti nadahnula je i Zoranićevo djelo; ona ga je i prožela domoljubnim zanosom, pred kojim blijede i povlače se sve pjesnikove osobne brige, nevolje i želje. Da bi se oslobodio i očistio od ljubavnog jada, Zoran (a to je sam pjesnik) zaputio se među pastire u planini, gdje doživljava spas: vilenica Dinara izbavlja ga najzad iz mreža nesretne ljubavi.
|
