Sumpor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: gn:Itaysy |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 17:
Kristali su mu žute boje, a najčešće se pojavljuje kao [[sulfat]] i [[sulfit]], ili čak kao prirodni sumpor (posebno u blizini vulkana). Nema mirisa, lagan je i mekan.
Ima široku primjenu u industriji, na primjer za; barute, automobilske gume, šibice, fosfatna gnojiva, insekticide, fungicide, itd…
== Fizikalna svojstva ==
Sumpor se tali na 112,8°C, a ključa na 444,67°C,
već ispod tališta sublimira dajući pri hlađenju pare sublimat u finom razdjeljenju,
sumporni cvijet. Na zraku gori dajući sumpor-dioksid SO2, a spaja se na povišenoj temperaturi izravno i s ugljikom, klorom, željezom, bakrom, cinkom i drugim metalima i nemetalima.
== Rasprostranjenost ==
Elementarni sumpor nalazi se na mnogim mjestima na Zemlji.
svjetska se potražnja pokriva poglavito iz SAD, u Europi ga ima najviše na Siciliji.
== Spojevi i uporaba ==
Elementarni sumpor upotrebljava se za uništavanje štetočina na biljnim kulturama, za proizvodnju sulfatne kiseline, za vulkanizaciju kaučuka, za proizvodnju sumporougljika i drugih kemikalija, cinobera, ultramarina, sumpornih boja u mastima i preparatima protiv kožnih bolesti itd. U prirodi se sumpor nalazi i u obliku spojeva s metalima, sulfida (pirit FeS2, galenit PbS, sfalerit ZnS, cinabarit HgS i dr.) i u obliku soli sulfatne kiseline, sulfata (gips CaSO 2H2O, anhidrit CaSO4, barit BaSO4 i dr.). Vulkanski plinovi sadržavaju sumporovodik (H2S). Sumpora ima i u bjelančevinama, osobito u bjelančevinama kose, dlaka, perja, nokata, rogova, kopita, papaka itd.
Ostali spojevi sumpora: Sumporovodik (H2S), bezbojan, vrlo otrovan plin, vonja na gnjila jaja, gori na zraku dajući pri dovoljnom pristupu zraka vodu i sumpor-dioksid, a pri nedovoljnom vodu i sumpor (postupak dobivanja sumpora iz H2S i sulfita); nastaje pri rastvaranju sulfida (koji su zapravo njegove soli) kiselinama, služi u kvalitativnoj kemijskoj analizi. Sumpor-dioksid (SO2), bezbojan otrovan plin prodorna vonja koji draži na kašalj, dosta se lako otapa u vodi dajući sulfitnu kiselinu (H2SO3), čije su soli sulfiti; dobiva se izgaranjem sumpora, prženjem sulfidnih ruda i rastvaranjem gipsa u prisutnosti koksa, a upotrebljava se kao međuproizvod u proizvodnji sulfatne kiseline i mnogih drugih spojeva (sulfita, tiosulfata itd.), u proizvodnji sulfitne celuloze, kao sredstvo za redukciju, za bijeljenje i za dezinfekciju, u borbi protiv štetočina, u tekućem stanju u rashladnim strojevima i kao otapalo pri rafiniranju proizvoda iz nafte (postupak Edeleanu).
| |||