Juraj Križanić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
poveznice, uređivanje |
||
Redak 1:
'''Juraj Križanić''' (Obrh kraj Kupe, [[1618]]. - [[Beč]], [[12. rujna]] [[1683]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pisac, jezikoslovac, političar te zagovornik slavenskog jedinstva.
===O životu===
Juraj Križanić je završio gimnaziju u [[Zagreb]]u, a [[filozofij|filozofiju]] je studirao u [[Graz]]u, bogosloviju u [[Bologna|Bologni]] i [[Rim]]u gdje je i doktorirao. U [[Collegium graecum]] u Rimu potanko proučava crkveni [[šizma|raskol]] i rusku povijest. Godine [[1642]]. vraća se u Hrvatsku gdje boravi do [[1646]]. godine kao [[župnik]] u [[Nedelišće|Nedelišću]] i [[Varaždin]]u, a [[1646]]. godine putuje preko [[Beč]]a i [[Varšava|Varšave]] po prvi put u [[Rusija|Rusiju]]. U [[Moskva|Moskvu]] stiže potkraj [[listopad]]a [[1647]]. godine i tu ostaje nepuna dva mjeseca, a zatim se vraća u [[Poljska|Poljsku]] i putuje po Europi. Od listopada [[1650]]. do svibnja [[1651]]. godine nalazi se na putovanju za [[Carigrad]]. Godine [[1652]]. ponovo dolazi u Rim, stupa u Zavod sv. Jeronima i unatoč izričitoj papinoj zabrani po drugi puta putuje u Rusiju. U Moskvu stiže potkraj rujna 1650. godine, a 8. siječnja [[1661]]. prognan je carskim ukazom u [[Sibir]]. U progonstvu u gradu [[Tobolsk]]u proveo je punih petnaest godina, do [[1676]]. godine kada je poslije smrti cara Alekseja pomilovan. U listopadu [[1677]]. definitivno napušta Rusiju, dolazi u [[Vilno]], gdje - kako ne bi umro od gladi - stupa u [[dominikanski red]]. Otada pa sve do svoje smrti progone ga i onemogućavaju mu književni rad jer mu kao Slavenu i rusofilu ne vjeruju. Juraj Križanić poginuo je 12. rujna [[1683]]. godine u redovima poljske vojske prilikom opsade Beča.
===Idejna i politička borba===
Idejama o ekonomskoj i političkoj nezavisnosti, o ubitačnosti vjerskog razdora i zloupotrebe Crkve, kao i pogledima na [[rad]], [[ekonomija|ekonomiju]] i [[državna uprava|državnu upravu]] Križanić je jedinstvena pojava unutar hrvatske književnosti u [[17. stoljeće|17. stoljeću]]. U svojim političkim istupima otvoreno je propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti i tiranstva ruskog cara i njegove vlade. Naime, Križanić je želio moćnu, u smislu kasnijeg prosvijećenog apsolutizma, organiziranu rusku državu kao protutežu i branu Nijemcima koje je smatrao glavnim i najopasnijim neprijateljima svih Slavena. Na Nijemce se žestoko obarao zato što su stoljećima nastupali ekspanzionistički i osvajački prema slavenskim narodima, nastojeći podjarmiti i porobiti ih. Križanić je smatrao da je vjerski raskol za naš narod ([[Slaveni|Slavene]]) besmislen i štetan jer su ti vjerski sukobi upereni na naše međusobno upropašćivanje i uništavanje i upozoravao je na to da oni koji među slavenskim narodima podržavaju vjerski razdor nama žele toliko dobra koliko vuci ovcama. Pravoslavno svećenstvo ga je optuživalo da je plaćeni agent Rima koji u interesu Rimokatoličke crkve radi na pokatoličenju Rusa i ostalih pravoslavnih Slavena. ▼
Križanić se smatra jednim od najranijih pristaša [[Slaveni#Panslavenstvo|panslavenstva]].
▲Idejama o [[Ekonomija|ekonomskoj]] i [[Politika|političkoj]] nezavisnosti, o ubitačnosti vjerskog razdora i zloupotrebe [[Crkva|Crkve]], kao i pogledima na [[rad]], [[ekonomija|ekonomiju]] i [[državna uprava|državnu upravu]] Križanić je jedinstvena pojava unutar [[Hrvatska književnost|hrvatske književnosti]] u [[17. stoljeće|17. stoljeću]]. U svojim političkim istupima otvoreno je propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti i tiranstva ruskog cara i njegove vlade. Naime, Križanić je želio moćnu, u smislu kasnijeg [[prosvijećeni apsolutizam|prosvijećenog apsolutizma]], organiziranu rusku državu kao protutežu i branu
Križanić je u svojim političkim pogledima uvijek stavljao nacionalne interese iznad crkvenih, a kada se radilo o nezavisnosti slavenskih država ([[Poljska|Poljske]] i [[Rusija|Rusije]]) odlučno je ustajao čak i protiv pape. U političkom djelovanju također se zalagao za socijalnu pravdu, ravnopravnost žena i dr. Okomio se i na plemiće opisujući ih:
''...nema veće nepravde od one koju čine ovakvi ljudi, koji ne pridonose nikakve koristi općem narodnom dobru, a služe se više od drugih i samo na svoju korist najboljim narodnim dobrima...''
Križanić visoko cijeni rad i smatra ga jedinim opravdanim izvorom stjecanja: ''Nepravedna je svaka dobit koja nije stečena bez muke, bez znoja i bez utrošena vremena ili koja je stečena nepravično, otimačinom ili na prijevaran način.'' Bio je protivnik mnogih crkvenih praznika za koje je smatrao da upropaštavaju i osiromašuju narod. U svojim političkim viđenjima razlikovao je pravedne, opravdane ratove od nepravednih:
''Svaki kralj dužan je brinuti se da pribavi svojemu narodu mir ili spokojnost, a svaki kralj nije dužan voditi ratove, ako ne bude napadnut sa strane.''
===''Gramatično iskazanje''===
Hrvatskomu je jezikoslovlju osobito zanimljiv zbog svoje gramatike Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku objavljenoj u Tobolsku 1665. Riječ je o posve usamljenom književnojezičnom pokušaju, gramatici koja se odnosi na jezik [[Ozaljski krug|ozaljskoga kruga]], trodijalekatnu čakavsko-kajkavsko-štokavsku stilizaciju koju su u [[17.
"''sada se može reći da je
Gramatika je Križanićeva dugo bila nepoznata i nije imala utjecaja ni na razvoj hrvatskoga knjiženoga jezika, a ni gramatologije. Prvi je put objavljena 1950. (makar se njome bavio i o njoj opširno pisao V. Jagić), a u naše vrijeme objavljena je transkribirana latinicom:
''Sabrana djela Jurja Križanića, knjiga 2, Juraj Križanić, Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, JAZU, [[Zagreb]], [[1894.]] izdanje je priredio Josip Hamm.''
===Glazbeni radovi===
U jednoj vrsti Književnog oglasa što ga je objavio [[1658]]. godine Juraj Križanić navodi još neke svoje glazbene radove: raspravu ''De modo facilitandi cantum ecclesiasticum'' (napisano [[1657]].) i dva izuma odnosno glazbena pomagala Tabulae novae, exhibentes musicam te spravu koju naziva Novum instrumentum ad cantus mira facilitate componendos, a trebala bi olakšavati zapisivanje glazbe i komponiranje. Ovi su radovi izgubljeni. Od Križanićevih djela koja se bave glazbom sačuvano je poglavlje De Musica iz neobjavljenog djela ''Politika'', a koje se sastoji od dva dijela: ''Narratio'' u kojem obrađuje teme iz glazbene povijesti i ''Questiones de Musica'', gdje rješava probleme crkvene i svjetovne glazbe te instrumentalne prakse.▼
Manje poznat kao [[Glazba|glazbeni]] pisac Križanić je i na tom polju ostavio nekoliko radova. Tako je [[1656]]. godine u Rimu objavljen njegov glazbeni spis od dvadeset teza ''Asserta musicalia nova prorsus mnia et a nullo antehac prodita''.
▲U jednoj vrsti
▲Hrvatskomu je jezikoslovlju osobito zanimljiv zbog svoje gramatike Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku objavljenoj u Tobolsku 1665. Riječ je o posve usamljenom književnojezičnom pokušaju, gramatici koja se odnosi na jezik ozaljskoga kruga, trodijalekatnu čakavsko-kajkavsko-štokavsku stilizaciju koju su u 17. st. njegovali ljudi od pera, književnici i lekikografi, na posjedima Zrinskih i Frankopana, sa središtem u Ozlju: otuda i naziv ozaljski književno-jezični krug. Posebnost je toga jezika opisao Juraj Križanić u svojoj gramatici. Vremenski, ta se gramatika smješta iza Kašićeve hrvatske i Mikaljine talijanske i zapravo je druga grmatika hrvatskoga jezika. Međutim, do hrvatskoga jezika u Križanićevu Gramatičnom izkazanju treba doprijeti rekonstrukcijom jer je riječ o općeslavenskoj gramatici s primjerima iz svih slavenskih jezika, a na hrvatski se u njoj upozorava ako odstupa od Križanićeva općeslavenskoga sustava. Kada se iz Gramatike izdvoji sve što je ''po hervatsku'' moguće je rekonstruirati hrvatski jezik Križanićeva doba, a to je prema rekonstrukciji M. Moguša jezik ozaljskoga kruga:
▲"sada se može reći da je ozaljski književnojezični krug imao ne samo svoje pisce, nego i u Jurju Križaniću svojega gramatičara... sada se može reći da su Hrvati u XVII. stoljeću imali dvije gramatike i to tako da je jezik jugoistočnoga i sjeverozapadnoga kompleksa hrvatske književnosti dobio svoj gramatički opis."
▲Gramatika je Križanićeva dugo bila nepoznata i nije imala utjecaja ni na razvoj hrvatskoga knjiženoga jezika, a ni gramatologije. Prvi je put objavljena 1950. (makar se njome bavio i o njoj opširno pisao V. Jagić), a u naše vrijeme objavljena je transkribirana latinicom: Sabrana djela Jurja Križanića, knjiga 2, Juraj Križanić, Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, JAZU, Zagreb, 1894. izdanje je priredio Josip Hamm.
{{DEFAULTSORT:Križanić, Juraj}}
| |||