Mitovi o stvaranju: razlika između inačica

Moderni su, međutim, znanstvenici počeli proučavati razne tipove mitova s obzirom na [[struktura|strukture]] koje oni otkrivaju. Tako imamo:

 

* '''Stvaranje od strane vrhovnog bića:''' Pri ovakvom stvaranju, božanstvo-stvoritelj stvara svijet pomoću svoje stvaralačke riječi, ili pak [[emanacija|emanacijom]], pri čemu se kozmos često vrednuje kao degeneracija božanskoga. Predodžba o ''[[creatio ex nihilo]]'' (lat. "stvaranje iz ničega") javlja se prvi put u kasnijoj antici. Stvaranje se često događa uređenjem ''kaosa'' (grč. "nered") koji mora biti nadvladan i sadrži nepodijeljenu pratvar. Svijet često nastaje od tijela nekoga od božanstava kojega ubija drugo božanstvo (primjerice, od tijela božanstva [[Tiamat]] kojeg ubija [[Marduk]] u [[ep]]u ''[[Enuma Elish]]''; ili, u [[Vede|vedskoj predaji]], od tijela primordijalnog čovjeka [[Purusha|Purushe]], koje biva raskomadano da bi dalo materijal za svijet i sve u njemu). Neka od obilježja ovog vrhovnog bića (božanstva) su: ono je oličenje mudrosti i moći, te postoji prije stvaranja svijeta; stvaranje je svjesno, namjerno i uređeno; stvaranje je istovremeno izraz slobode i nakane božanstva; u nekoliko mitova o stvaranju božanstvo-stvoritelj napušta svijet nakon što je stvoren (v. ''[[deizam]]'') i javlja se jedino kada stvorenom redu zaprijeti kakva katastrofa; na kraju, vrhovno božanstvo-stvoritelj često je bog neba. Ovdje možemo ubrojiti i [[Knjiga Postanka|biblijske pripovijesti o stvaranju]].