Sveti Vid: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Alexbot (razgovor | doprinosi)
Nino (razgovor | doprinosi)
m linkfix
Redak 3:
[[Sveti Vid]] (Mazzara del Valla, otoku [[Sicilija]], [[3. stoljeće]])
 
Bio je progonjeni kršćanin. Njegovo se mučeništvo zbilo na početku [[DioklecijanovDioklecijan|Dioklecijanova]]a progonstva negdje oko g. [[304.]] ili [[305.]] Kult mu se počeo širiti oko [[600.]] godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini [[Lukanija|Lukaniji]] napisano djelo Passio S. Viti (Mučeništvo sv. Vida).
 
Prema tome spisu Vid se kao sin bogate ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u [[Rim]]. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre. Godine [[756.]] njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod [[Pariz]]a. Godine [[836.]] Vidove je relikvije opat [[Hilduin]] dao slavnome [[samostan]]u Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade središtem štovanja sv. Vida. [[Sveti Vjenceslav|Sv. Vjenceslav]], [[Češka|češki]] vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u [[Prag]], sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotska katedrala, možda jedna od naljepših crkava katoličkoga svijeta. Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid "sve vidi". U našim krajevima Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid "vidi" gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. Kod nas je najpoznatija katedrala Svetog Vida u Rijeci ([[Rijeka]]) čiji je zaštitnik. Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, [[požar]]a, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida. Godine [[1991.]] u Starigradu kraj [[Koprivnica|Koprivnice]] je bila osnovana udruga koja je njegovala štovanje Sv. Vida (kasnije nazvana [[Kulturno-prosvjetiteljsko društvo "Fran Galović"]], koje se zalagalo za obnovu njegovog štovanja u okolici Koprivnice, [[Podravina]]. Želja udruge je bila da se obnovi [[Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice]]).