Pejo Šimić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 13:
 
== Značajnije uglazbljene pjesme ==
----
Nekolicina Šimićevih pjesama je i uglazbljena, a najveći uspjeh doživjele su pjesme "Svi su moji Božići u Bosni" na festivalu u [[Međugorje|Međugorju]] [[1995.]], te "Hercegovko, Hrvatice" na festivalu u [[Ston]]u [[1997.]], obje u izvođenju Ćire Gašparca, te također pjesma "Požežanko, moj anđele" u izvedbi Dražena Kurilovčana. Sve pjesme su uglazbljene u suradnji sa pokojnim dr. Zvonimirom Toljom, te sa g. Stipicom Kalogjerom i g. Antoniom Zadrom.
 
== Rekli su o Šimiću ==
----
 
*Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja.
 
Krunoslav Šarić, glumac
U zbirci "Vapaji"
 
*Šimićevo pjesništvo snažno je svjedočenje boli, ljubavi, prkosa, dostojanstva, hrabrosti, pobune.
I vrijeme je takvo. Junačno u kom se životi daju za domovinu. Vrijeme je nesklono mlakosti i nesudjelovanju. I zato Šimićeve stihove, s istom naklonošću primaju i njegovi Posavci i Vukovarci.
 
Lina Kežić, prof.
U predgovoru zbirci “Zemljo moja”
 
*Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa'' (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna)
 
O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac
Iz recenzije zbirci “Čežnja”
 
*Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke.
 
publicist Ilija Zirdum
Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”
 
*Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije.
prof. dr. Veronika Banaš
Iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”
 
*U Šimićevoj poeziji zrcali se [[Andrija Kačić Miošić|Kačićeva]] jednostavnost, [[Franc Prešern|Prešernovo]] ljubovanje, [[Kranjčević|Kranjčevićeva]] sentimentalnost, te [[Matoš|Matošev]] bunt, prkos i domoljublje.
 
Marija Matošić, prof.
Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”
 
*Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost.
dr. Vlado Pandžić
Iz recenzije zbirci “Zov Hrvata bosanskog Posavlja”
 
*Šimić pjeva glasom naroda. Riječi su mu ljekovite, one su hrana istini za djecu našu koja će im otvarati oči. Šimićeve su pjesme plodonosne poput [[Bosanska Posavina|Posavlja]], iz njih mogu niknuti nova nadahnuća, nova snaga, novi zanos i bunt u sinovima koji dolaze.
 
dr. Anto Kovačević
Iz recenzije zbirci "Zemljo moja"
 
*O Peji Šimiću se mora govoriti. Mora se govoriti o njegovoj poeziji, o posebnosti te poezije, a ponajprije se mora govoriti o podneblju i ljudima koji su temelj i okosnica njegovih pjesama, a to znači govoriti o nama samima, o našoj prošlosti, o našoj budućnosti. Što se tiče njegovih ljubavnih pjesama, svojim sonetima Katarini moglo bi se reći vraća nas u [[Prešern|Prešernova]] vremena.
 
Mr. Ivan Markešić
Iz recenzije zbirci "Čežnja"
 
*Odmah ću kazati: Pejo nije modernist čije riječi teku pa zaključi što želiš i umiješ, A NE!
Pejo je istinski pjesnik i cvili nad tragedijom svoga kraja, tragedijom [[bosanska Posavina|bosanske Posavine]] gdje se rodio i odgojio, upamtio svaku stopu svoga djetinjstva, dolazio i molio na grobovima pradjeda, djeda i oca. Pejo je samonikao u svojoj Foči i ona je u njemu kuda se god kretao i što god radio.
književnik Ivan Ićan Ramljak
iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”
 
*Šimićeve pjesme su karakteristične i na poznatim putanjama ovoga pjesništva, njihove ćemo orijentacijske kote lako uočiti: čežnja, patnja i ljubav. Popularnost je ovoga pjesništva, dakle, duboko uvjetovana na davno, u povijesti, postavljenim postamentima, tako da čitsatelj lakše i bez napora može prihvatiti Šimićevu pjesmu. U svakom slučaju razvijat će u njemu pozitivne emocije i humane naboje.
 
književnik Stijepo Mijović Kočan