Romanička arhitektura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje izmjene 1247376 što ju je unio/unijela 78.0.67.200 (Razgovor sa suradnikom:78.0.67.200) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Slika:Tournai JPG001.jpg|thumb|220px|Južni [[transept]] [[Katedrala|katedrale]] u [[Tournai]]-u, [[Belgija]], 12. stoljeće.]] '''Romanika''' je stil [[arhitektura|arhitekture]] koji dolazi nakon [[predromanika|predromanike]]. Traje od 10. do 13. st.
U Romanici dolazi do velikog procvata građevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemićkih [[utvrda]] ([[donjon]]) i [[samostan]]a. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne građevine masivnih [[zid]]ova, bogata horizontalna raščlanjenost, kameni polukružni i bačvasti [[svod]]ovi, polukružni [[luk]]ovi i kockasti [[kapitel]]i često urešeni biljnim i figuralnim motivima.
Dva zakona koja vladaju romaničkom umjetnosti zovemo '''zakon zbrajanja (adicije''') i '''podređivanja (subordinacije)'''.
''Zakon zbrajanja'' znači da se neku veću cjelinu tako slaže (komponira) da uvijek prepoznajemo dijelove od kojih je sastavljena i imamo dojam kako bi ti dijelovi mogli i samostalno postojati. Tako nam se romanička crkva čini sastavljena od samostalnih [[Toranj|tornjeva]], trokutnih prizmi transepta, poluvaljaka [[Apsida|apside]] s krovom u obliku polu-stošca, zatim valjkasti ophod – [[deambulatorij]] s priljubljenim polukružnim apsidicama ([[apsidiola]]ma).
''Zakon subordinacije'' odgovara uređenju feudalnog društva gdje su manji feudalci (vazali) i kmetovi podređeni većima (sizerenima). Tako je u romanici jako izražena [[hijerarhija]] i stupnjevita [[kompozicija]] koja se sastaje u najvišoj točki.
▲Naglašena je i stilizacija likova.Samostanske i katedralne crkve su masivne,sa snažnim nosećim stupovima.Građevine su podizane od urednih klesanaca,s polukružnim lukovima na prozorima i vratima.Brojne su crkve oslikane freskama u žarkim bojama sa svetačkim likovima i legendama.Najpoznatije romaničke crkve podignute su u Njemačkoj,Francuskoj,Španjolskoj,Engleskoj i sjevernoj Italiji,ali se romanička umjetnost proširila i izvan tih zemalja.
== Utvrde i burgovi==
Plemićki [[zamak]] je najreprezentativnija građevina romanike, on ima masivne čvrste zidove bez ukrasa, malene uske prozore i više katova od kojih su gornji sačuvani za vladara. Građen je prvenstveno kao obrambena [[utvrda]], a ne [[dvorac]] za uživanje.
Romanički [[grad]]ovi posjeduju sve karakteristike utvrda: masivni zidovi, maleni prozori i stiješnjenost prostora, nabijenost zgrada s uskim ili uopće bez ulica. Ti utvrđeni gradovi su obično na brežuljcima, kao npr. "grad tornjeva" [[San Gimignano]] u [[Italija|Italiji]]. Središte grada bio je trg sa stupom srama. [[Trg]] je bio slobodnog [[tlocrt]]a i ovisio je o rasporedu glavnih zgrada koje su ga činile ([[crkva]], vlastelinski dvor, uprava, [[tržnica]] itd.).
== Samostani i crkve ==
[[Samostan]] je stambeni i vjerski kompleks [[svećenik]]a nekog reda koji se obavezno sastoji od crkve i niza objekata stambeno-privrednog značaja oko crkve. [[Klaustar]] je dvorište u središtu samostana, četvrtasto u romanici. Poznati samostani su [[Cluny]] i [[Citeaux]] u [[Burgundija|Burgundiji]].
Ipak, glavni arhitektonski oblik romaničke crkve je [[Bazilika]] (nastavak rimske arhitekture u kršćansku crkvu i katedralu). Ona više nema ravan strop, nego svod, a njena se vanjština za razliku od prethodnih crkvenih građevina ukrašava različitom arhitektonskom ornamentikom i skulpturama. Obično je trobrodna (brodovi – longitudinalni prostori u bazilikama između stupova i zidova), ima transept koji u tlocrtu formira latinski križ (križ sa duljim donjim krakom). Mjesto za svećenika ostavljeno je u glavnom brodu između transepta i oltarske apside. Apsida je često samo jedna, a ponekad ih ima i tri od kojih su dvije bočne smještene na začeljima bočnih brodova. Naročito u francuskim crkvama bočni brod obuhvaća nužno i oltarski prostor, te se tako razvija tzv. Deanbolatorij (bočno-kružno kretanje u glavnoj apsidi na koga se dodaju obično 3 manje apside - tzv. nastavak bočnih brodova) na koji se zrakasto raspoređuju manje kapele.
Iznad presjeka glavnog broda i transepta, obično je kvadratna kula, a ponekad i kupola. Na zapadnoj fasadi nalazi se po jedna kvadratna kula bočnog ulaza. Križasti svod je svod nastao križanjem bačvastog svoda.
Kako romanička umjetnost obuhvaća veliko Europsko područje koje je bilo društveno-politički usitnjeno od mnogih država i državica, u gradnji se javljaju regionalizmi, tj. u pojedinačnim područjima su se razvijale neke arhitektonske karakteristike, pa romanika ima više regionalnih varijanti.
Tako npr. Lombardijska škola (Italija) ima karakteristične galerije iznad bočnih brodova, dok Normanska škola (Engleska), pored tih galerija na bočnim brodovima podiže i zid, a na njemu prozore koji omogućavaju bočno osvjetljenje. Francuska karakteristika je produljenje bočnih brodova u vidu hodnika koji okružuju oltar crkve, te zrakasto razvedene apside. Regionalne karakteristike njemačke škole donose miješanje u kojem crkva stoji stiješnjena između različitih vrsta škola: četvrtaste ili osmerokutne kule s vanjske strane. U Rajnskoj školi u Njemačkoj, osim kula na zapadnoj strani pojavljuju se 2 kule na istočnoj strani pa crkva izgleda potpuno simetrično. Pri obradi fasade teži se uspostaviti harmoničan odnos između horizontalne i vertikalne podjele. Za Italiju, tj. Toscanu, je karakteristično odvajanje različitih dijelova (npr. toranj u Pisi) i izražena plošnost ukrasa na fasadi. Talijanski obrazac je crkva kao objekt za obred, pored nje je kula, tj. zvonik, a ispred velika krstionica.
Motiv koji se koristi na fasadi, a pojavljuje se u cijeloj Europi je motiv Rozete (plastični kružni ukras iznad portala bazilike), a služi osvjetljavanju glavnog broda.
== Poveznice ==
* [[Arhitektura Gotike]]
* [[Likovna umjetnost u Hrvatskoj#Romanika|Arhitektura romanike u Hrvatskoj]]
== Vanjske poveznice ==
{{Zapadnaumjetnost}}
[[Kategorija:Arhitektura|Romanika]]
[[Kategorija:Umjetnička razdoblja|Romanika]]
| |||