Romanička arhitektura: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Samostani i crkve: slike i poveznice
Redak 19:
 
 
[[Slika:Dehio 212 Cluny.jpg|thumb|left|200px|Rekonstrukcija katedrale u samostanu [[Cluny]] ([[Francuska]]) iz 11. st.]]
[[Slika:Abadia de Saint-Pierre de Moissac - Claustre.JPG|thumb|200px|[[Klaustar]] samostana Sv. Petra u [[Moissac]]u, Francuska, 12. st.]]
[[Samostan]] je stambeni i vjerski kompleks [[svećenik]]a nekog reda koji se obavezno sastoji od crkve i niza objekata stambeno-privrednog značaja oko crkve. [[Klaustar]] je dvorište u središtu samostana, četvrtasto u romanici. Poznati samostani su [[Cluny]] i [[Citeaux]] u [[Burgundija|Burgundiji]].
 
Ipak, glavni arhitektonski oblik romaničke crkve je [[Bazilika]] (nastavak rimske arhitekture u kršćansku crkvu i katedralu). Ona više nema ravan [[strop]], nego [[svod]], a njena se vanjština za razliku od prethodnih crkvenih građevina ukrašava različitom arhitektonskom ornamentikom i skulpturama[[skulptura]]ma. Obično je trobrodna (brodovi – longitudinalni prostori u bazilikama između stupova i zidova), ima transept koji u tlocrtu formira latinski križ (križ sa duljim donjim krakom). Mjesto za svećenika ostavljeno je u glavnom brodu između transepta i oltarske apside. Apsida je često samo jedna, a ponekad ih ima i tri od kojih su dvije bočne smještene na začeljima bočnih brodova. Naročito u francuskim crkvama bočni brod obuhvaća nužno i oltarski prostor, te se tako razvija tzv. Deanbolatorij (bočno-kružno kretanje u glavnoj apsidi na koga se dodaju obično 3 manje apside - tzv. nastavak bočnih brodova) na koji se zrakasto raspoređuju manje kapele.
 
[[Slika:Toulouse, Basilique Saint-Sernin, nef.jpg|thumb|200px|Unutrašnjost crkve ''Saint-Sernin'' u [[Toulouse]]u s bačvastim [[svod]]om.]]
Iznad presjeka glavnog broda i transepta, obično je kvadratna kula, a ponekad i kupola. Na zapadnoj fasadi nalazi se po jedna kvadratna kula bočnog ulaza. Križasti svod je svod nastao križanjem bačvastog svoda.
Obično je trobrodna (brodovi – longitudinalni prostori u bazilikama između stupova i zidova), ima [[transept]] koji u tlocrtu formira latinski križ (križ sa duljim donjim krakom). Mjesto za svećenika ostavljeno je u glavnom brodu između transepta i oltarske apside. [[Apsida]] je često samo jedna, a ponekad ih ima i tri od kojih su dvije bočne smještene na začeljima bočnih brodova. Naročito u francuskim crkvama bočni brod obuhvaća nužno i oltarski prostor, te se tako razvija tzv. [[Deanbolatorij]] (bočno-kružno kretanje u glavnoj apsidi na koga se dodaju obično 3 manje apside - tzv. nastavak bočnih brodova) na koji se zrakasto raspoređuju manje kapele.
Iznad presjeka glavnog broda i transepta, obično je kvadratna [[kula]], a ponekad i [[kupola]]. Na zapadnoj fasadi nalazi se po jedna kvadratna kula bočnog ulaza. Križasti svod je svod nastao križanjem bačvastogdva bačvasta svoda.
 
[[Slika:Pisa-duomo01.jpg|thumb|left|200px|Pogled na katedralu i krstionicu s [[Kosi toranj u Pisi|kosog tornja u Pisi]], [[Toskana]] ([[Italija]]), 11.-12. st.]]
Kako romanička umjetnost obuhvaća veliko Europsko područje koje je bilo društveno-politički usitnjeno od mnogih država i državica, u gradnji se javljaju regionalizmi, tj. u pojedinačnim područjima su se razvijale neke arhitektonske karakteristike, pa romanika ima više regionalnih varijanti.
 
Tako npr. Lombardijskaza škola ([[Italija)|talijansku]] ima''[[Toskana|Toskansku]] karakteristične galerije iznad bočnih brodova, dok Normanska škola (Engleska), pored tih galerija na bočnim brodovima podiže i zid, a na njemu prozore koji omogućavaju bočno osvjetljenje. Francuska karakteristika je produljenje bočnih brodova u vidu hodnika koji okružuju oltar crkve, te zrakasto razvedene apside. Regionalne karakteristike njemačke škole donose miješanje u kojem crkva stoji stiješnjena između različitih vrsta škola: četvrtaste ili osmerokutne kule s vanjske strane. U Rajnskoj školi u Njemačkoj, osim kula na zapadnoj strani pojavljuju se 2 kule na istočnoj strani pa crkva izgleda potpuno simetrično. Pri obradi fasade teži se uspostaviti harmoničan odnos između horizontalne i vertikalne podjele. Za Italiju, tj. Toscanu,školu'' je karakteristično odvajanje različitih dijelova (npr. [[Kosi toranj u Pisi]]) i izražena plošnost ukrasa na fasadi. Talijanski obrazac je [[crkva]] kao objekt za obred, pored nje je [[kula]], tj. [[zvonik]], a ispred velika [[krstionica]].
 
''[[Lombardija|Lombardijska]] škola'' ima karakteristične [[Galerija|galerije]] iznad bočnih brodova, dok ''Normanska škola'' ([[Engleska]]), pored tih galerija na bočnim brodovima podiže i zid, a na njemu prozore koji omogućavaju bočno osvjetljenje (tzv. bazilikalno osvjetljenje). ''Francuska'' karakteristika je produljenje bočnih brodova u vidu hodnika koji okružuju oltar crkve, te zrakasto razvedene apside.
Motiv koji se koristi na fasadi, a pojavljuje se u cijeloj Europi je motiv Rozete (plastični kružni ukras iznad portala bazilike), a služi osvjetljavanju glavnog broda.
 
[[Slika:Zadar Sveta Stosija.jpg|thumb|200px|[[Fasada]] [[Zadarska katedrala|Zadarske katedrale]] iz 12. st. s dvije romaničke [[Rozeta|rozete]] po uzoru na Toskansku školu.]]
Regionalne karakteristike [[Njemačka|njemačke]] škole donose miješanje u kojem crkva stoji stiješnjena između različitih vrsta škola: četvrtaste ili osmerokutne kule s vanjske strane. U ''Rajnskoj školi'' u Njemačkoj, osim [[kula]] na zapadnoj strani pojavljuju se i dvije kule na istočnoj strani pa crkva izgleda potpuno simetrično. Pri obradi fasade teži se uspostaviti harmoničan odnos između horizontalne i vertikalne podjele.
 
Motiv koji se koristi na fasadi, a pojavljuje se u cijeloj Europi je motiv [[Rozeta|Rozete]] (plastični kružni ukras iznad portala bazilike), a služi osvjetljavanju glavnog broda.
 
== Poveznice ==