Kratko se bavio nogometnom igrajući u [[HNK Šibenik|Šibeniku]] i [[RNK Split|Splitu]], no, uvidjevši da neće ostvariti nogometnu karijeru posvetio se svome školovanju.
Grgić je [[1993]]. izabran je u gradsko vijeće grada Splita kao član [[Hrvatska narodna stranka|HNS-a]]. [[1995]]. prelazi iz HNS-a u [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]] zajedno sa trojicom vijećnika među kojima je bio i gradonačelnik [[Nikola Gabrić]]. Grgić kasnije postaje dogradonačelnik. Profesionalnu karijeru započinje u [[Dalma Commerc]]u, [[1997]]. postaje ravnatelj splitske Lučke uprave, a od [[2000]]. je predsjedsjednikpredsjednik Hajduka. IRavnateljem nasplitske jednojLučke iuprave naostaje drugojdo funkcijidanas, sea zadržaona dokormilu danas.nogometnog Štoprvoligaša seostaje tičečak funkcije7 ugodina Hajdukučime je, otkad je započeo [[HNL|HNL-a]], najdugovječnijipostao jenajdugovječnijim predsjednikpredsjednikom splitskog prvoligašakluba.
Posao ravnatelja Lučke uprave obavlja vrlo uspješno. Trenutno odrađuje svoj treći mandat, a pod njegovim ravnanjem luka je 3 puta izabrana za najbolju hrvatsku luku, a sa svojih 3.5 milijuna putnika treća je po veličini na [[Mediteran]]u. GrgićNedavno je nedavno pokrenuo projekt proširenja luke koja bi uskoro mogla povećati kapacitet na 6 milijuna putnika godišnje, a da to ne izazove nikakve gužve.
Najpoznatiji je hrvatskoj javnosti po poslu u Hajduku. [[2000]]. jebiva izabran za predsjednika Hajduka kao "prijelazno rješenje" na 6 mjeseci. Na toj poziciji zadržao se rekordnih 7 godina. Za vrijeme svog mandata najviše problema ima sa vraćanjem brojnih milijunskih dugova kluba koji je nerijetko bio na rubu stečaja. Što se sportskih uspjeha tiče, u toj vrlo teškoj situaciji sa blokiranim računom, Grgić je uspio osvojiti 3 naslova prvaka, ali bez zapaženih rezultata u europskim natjecanjima, većinom radi rasprodaje igrača po završetku sezone ( da bi se isplatile plaće igračima ). Nakon neuspješnih sezona počevši od 2005., navukao je bijes navijača koji su u rujnu [[2007]]. počeli sa peticijom koja ga je trebala maknuti sa te pozicije. [[23. rujna]] te godine, nakon blamaže u Rijeci, podnio je neopozivu ostavku te otišao iz kluba.
Najviše mu se zamijerajuzamjeraju loši rezultati van Hrvatske, prečesto mijenjanje trenera i igrača, te loš odabir pomoćnika u upravi kluba. Najveći mu je uspijeh otplaćivanje velike svote klupskih dugova, te postavljanje temelja privatizacije Hajduka.
