Razlika između inačica stranice »Sibinjske žrtve«

Dodano 12 bajtova ,  prije 12 godina
m
- kategorija "Povijest Hrvatske"; + kategorija "Hrvatska u Prvoj Jugoslaviji" (HotCat)
(Ispravci netočnih imena sela i pravopisni ispravci. (nije sve ispravljeno, ispravljač odustao brzo). ZD)
m (- kategorija "Povijest Hrvatske"; + kategorija "Hrvatska u Prvoj Jugoslaviji" (HotCat))
Od navedenih Antun perković je iz Andrijevaca, Stijepan Gunčević iz Grižića, a ostala šestorica iz Jakačine Male. Antun Perković je pokopan na sibinjskom groblju i na grobu mu se nalazi spomenik s odgovarajućim tekstom, a svi ostali ukopani su 21.veljače 1935.g. na groblju sv. Đurđa između Bilica i Zagrađa. Njihov grob obilježavao je spomenik s imenima i tekstom. Nakon napuštanja groblja sv. Đurđa u poslijeratnom razdoblju kosti i nadgrobni je spomenik te sedmorice palih prenesen u cintor crkve sv. Mihovila u Grižićima. Zadušnice za poginule u Sibinju, te njihovu braću u žrtvi koji su, pali u Brodu, održane su 23. veljače 1935.g. u zagrebačkoj katedrali kojima je uz mnoštvo naroda prisustvovao i predsjednik HSS dr. Vlatko Maček. Među ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod. Sutradan, 20.veljače 1935.g., pale su od metaka brodskih žandara i policajaca, na istočnom ulazu u Brod, kod groblja, šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe. Nasilničkom režimu nidu bila dovoljna ova krvoprolića nego se žestoko okomio na mnoštvo preživjelih. Tako su uhićeni i u zatvor Serskog načelstva u Brod, a neki od njih potom i u Zagreb odnosno u Beograd upućeni i Andrijevčani Stijepan Luić-Šarić, Marko Karakaš i Stanko Luić. Raspoloživi podaci govore da je Marko Karakaš kažnjen na 30 dana zatora i globom od 500 dinara. Stijepan Luić-Šarić upućen je početkom mjeseca travnja na istragu u Državni sud za zaštitu države u Beograd, no sredinom mjeseca rujna oslobođen je optužbe koja bi ga po tom zkonu tretirala. Nije zabilježena kazna Stanka Luića. U procesu protiv šestorice optuženih prema slovu spomenutog zakona najteže je prošao Filip Juretić iz Sibinja. On je nakon nečuvenih zlostavljanja te u procesu održanom u mjesecu studenom 1935.g. u Beogradu optužen da je htio ubiti žandara Grubića, no kako se optužnica nije mogla dokazati, bio je osuđen na tri godine zatvora. Filip Juretić postao je kasnije članom Društva hrvatskih političkih zatvorenika sa sjetištem u Zagrebu. Spomenimo da je Karlu Krajačiću iz Krajačića odmjerena kazna od godine dana zatvora.
 
 
[[Kategorija:Povijest Hrvatske]]
[[Kategorija:Hrvatska u Prvoj Jugoslaviji]]
46.706

uređivanja