Grgur Ninski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
commonscat |
dopuna |
||
Redak 1:
[[Slika:Split-GrgurNiski-IvanMestrovic.jpg|thumb|Kip biskupa Grgura Ninskog u [[Split]]u, kojeg je izradio [[Ivan Meštrović]]]]
Jedan od najznačajnijih [[Popis ninskih biskupa|ninskih biskupa]] '''Grgur Ninski''' bio je i kancelar hrvatskog kraljevskog dvora. U [[Nin]]u je stolovao oko [[900]].-[[929]]. godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja. Kada se [[925]].g. [[Tomislav]] proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Na crkvenom saboru koji je održan [[925]]. god. u [[Split|Splitu]] bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu [[Glagoljica|glagoljice]] kao pisma.
Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji [[papa]] Ivan X., no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma. Na drugom saboru koji je održan također u Splitu Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar [[Ivan Meštrović]], prvi je kip poklonio gradu [[Varaždin|Varaždinu]] [[20. rujna]] [[1931]]., a drugi gradu Splitu monumentalniju i malo različitu verzija od onog u Varaždinu . Umanjena replika kipa iz Varaždina postavljena je u Ninu [[10. rujna]] [[1969]]. povodom proslave 900. obljetnice izdavanja povelje hrvatskoga kralja [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]], a kojom se prvi put javlja pojam Mare Nostrum (naše more) kao dokaz kraljeve vlast na moru i na kopnu.
Od 5. stoljeća pa sve do crkvene obnove u 11. stoljeću, pod papom Grgurom VII., odvijala se borba između [[Carigrad]]a i [[Rim]]a za crkvenu prevlast nad nekadašnjom rimskom provincijom Dalmacijom i samostalnom dalmatinskom crkvom. Slabljenjem vizantijske vladavine, dalmatinski su se gradovi, najprije Split, približili Rimu. Biskupija u Ninu, [[politika|političko]] središte Slavena Dalmacije, nije posedovala [[antika|antičku]] biskupiju, pa stoga nije mogla biti ravna nadbiskupiji u Splitu koja je smatrala da je direktna nasljednica one iz Salone.
Iako je Rim doktrinarno zauzeo pokrajinu, još dugo su ostale posebnosti dalmatinske crkvene tradicije, posebno upotreba narodnog jezika u liturgiji, kao izuzetak u [[Zapadno kršćanstvo|zapadnom kršćanstvu]]. Dalmatinski su gradovi, kao utočišta učenika slavenskih svetaca [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]], tijekom 10. veka postali kolijevka liturgijskog staroslavenskog jezika, glagoljičkog pisma i narodne [[književnost]]i. Rim je u borbi za prevlast nad dalmatinskim biskupijama ponekad ćirilometodsku tradiciju upotrebe slavenskog jezika prokazivao kao jeres.
== Prvi sabor u Splitu ==
Na crkvenom saboru koji se održavao [[925.]] godine u Splitu, Grgur Ninski se borio, zajedno s [[Kralj Tomislav|kraljem Tomislavom]], za bogosluženje na [[Slaveni|slavenskom jeziku]] i za upotrebu [[glagoljica|glagoljice]] kao pisma. Na saboru su pravo glasa imali samo crkveni dostojanstvenici, tj. biskupi, dok stavovi velikaša i kralja nisu bili uvaženi. Tako se nasuprot [[Latinski jezik|latinskih]] [[biskup]]a iz [[Dalmacija|dalmatinskih]] gradova, uz koje su bili i [[papa|papini]] poslanici, našao usamljen glas Grgura Ninskog. Latinski kler je na ovom saboru osjetio bilo kakvu samostalnost hrvatske crkve. Njegove osnovne odluke odluke splitskog sabor (sinoda) iz 925. godine su:
Splitska crkva dobiva metropolitanski naslov, a pod njenu jurisdikciju potpada čitava teritorija hrvatske države.
Ukinute su sve promjene crkvene organizacije nastale poslije pada Salone, pa je ukinuta i Ninska biskupija.
Biskupima je zabranjeno zaređivati svećenike "koji upotrebljavaju [[Slaveni|slavenski jezik]]".
Grgur Ninski je odbio pokoriti se diktatu splitskog sinoda i protestirao je kod pape. Papa Ivan X. je odbio potvrditi saborske odluke protiv kojih je Grgur ustao. Papa je ustuknuo pred posljedicama koje mogu izazvati zaključci splitskog sabora i u pismu splitskom nadbiskupu istaknuo je da treba ići "pravičnim putem", pa je pozvao u [[Rim]] i njega i Grgura Ninskog da mu "sve po redu razjasne".
Upravo u to vrijeme, [[Bugarska|Bugari]] su pošli u ratni pohod na Hrvatsku, pa je zbog rata moglo doći do zbližavanja između Tomislava i Vizantije, a to se papi činilo opasnim. Odlučio je da ne zaoštrava spor s [[Hrvati]]ma, i aktivno se založio da se bugarsko-hrvatski rat prekine. Papini izaslanici su uspjeli pobjediti bugarskog cara Simeona da obustavi rat s Tomislavom. Da bi iskoristio veliku prednost koju je time stekao, papa je [[928.]] godine preko svog izaslanika biskupa Madalberta, sazvao u Splitu još jedan sabor.
== Drugi crkveni sabor ==
Drugi crkveni sabor održan u Splitu [[928.]] godine bio je mnogo manje buran od prvoga jer je kraljeva podrška Grguru Ninskom bila slabija. Kralj i velikaši su dugovali papi zbog pomoći koju im je pružio otklonivši bugarsku opasnost i nisu se suprotstavljali planovima o reorganizaciji crkve. Na saboru latinaši su prikazali crkveni sukob kao Grgurovu pohlepu za vlašću. Zanimljivo je da se u sačuvanom izvještaju ni jednom rječju ne spominje jezično pitanje.
Na saboru je ukinuta samostalnost hrvatske Crkve i ponovo uspostavljena nekadašnja vlast splitsko-salonitske nadbiskupije. Naglasak svih odluka bio ja na tome da se sve vraća na stanje kakvo je bilo "u staro doba". Budući da prije dolaska Hrvata nije bilo biskupije u [[Nin]]u, ona je ukinuta, a Grguru su ponudili jednu od biskupskih stolica koje su u [[Rimsko carstvo|rimsko doba]] postojale, i to [[skradin]]sku, [[Sisak|sisačku]] ili duvanjsku.
Ukratko, na drugom saboru održanom u [[Split]]u 928. godine, odlučeno je sljedeće:
Crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i [[Dalmacija|Dalmacijom]] predana je splitskom nadbiskupu.
Ukinuta je [[nin]]ska biskupija, a Grgur Ninski postao je skradinski biskup.
Zabranjeno je rukopolaganje svećenika koji bi služili na [[staroslavenski jezik|staroslavenskom]] (odnosno, svih koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski.
Na drugom splitskom saboru Grgur i slavenski [[Glagoljica|glagoljaši]] su definitivno poraženi. Papa je bez odgađanja potvrdio, pa čak na Grgurovu štetu i pooštrio, saborske odluke. U svom pismu, napisanom iste godine, papa Leon VI. je oštro korio Grgura, pa mu čak je prijetio i izopćenjem, a svim hrvatskim biskupima naređuje da se pokoravaju splitskom nadbiskupu. U ovom papinom pismu posljednji se put spominje Grgurovo ime. O njegovoj daljnjoj sudbini nema sačuvanih podataka.
U Hrvatskoj postoje tri spomenika Grguru Ninskom i sva tri je izradio kipar Ivan Meštrović. Jedan se nalazi u Varaždinu, drugi u Splitu, a treći u Ninu, pored crkve svetog Anselma. Za kip koji se nalazi u Ninu je vezano narodno vjerovanje da poljubac kipovog palca donosi sreću, zbog čega je palac svjetliji i uglačaniji od ostatka kipa.
{{commonscat|Grgur Ninski}}
|