Razlika između inačica stranice »Grgur Ninski«

Obrisano 5.358 bajtova ,  prije 12 godina
m
Uklonjena promjena suradnika Vatrena ptica, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Roberta F.
(dopuna)
m (Uklonjena promjena suradnika Vatrena ptica, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Roberta F.)
[[Slika:Split-GrgurNiski-IvanMestrovic.jpg|thumb|Kip biskupa Grgura Ninskog u [[Split]]u, kojeg je izradio [[Ivan Meštrović]]]]
Jedan od najznačajnijih [[Popis ninskih biskupa|ninskih biskupa]] '''Grgur Ninski''' bio je i kancelar hrvatskog kraljevskog dvora. U [[Nin]]u je stolovao oko [[900]].-[[929]]. godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja. Kada se [[925]].g. [[Tomislav]] proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Na crkvenom saboru koji je održan [[925]]. god. u [[Split|Splitu]] bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu [[Glagoljica|glagoljice]] kao pisma. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji [[papa]] Ivan X, no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma. Na drugom saboru koji je održan također u Splitu [[928]]. god. ukinuta je ninska biskupija a Grguru Ninskom dodijeljena je skradinska biskupija. Na istom saboru crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Zabranjeno je zaređenje svećenika koji su služili mise na starohrvatskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenika koji su znali latinski bogoslužja su se nastavila na starohrvatskom uz uporabu glagoljice.
 
Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji [[papa]] Ivan X., no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma. Na drugom saboru koji je održan također u Splitu [[928]]. god. ukinuta je ninska biskupija a Grguru Ninskom dodijeljena je skradinska biskupija. Na istom saboru crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Zabranjeno je zaređenje svećenika koji su služili mise na starohrvatskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenika koji su znali latinski bogoslužja su se nastavila na starohrvatskom uz uporabu glagoljice.
 
Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar [[Ivan Meštrović]], prvi je kip poklonio gradu [[Varaždin|Varaždinu]] [[20. rujna]] [[1931]]., a drugi gradu Splitu monumentalniju i malo različitu verzija od onog u Varaždinu . Umanjena replika kipa iz Varaždina postavljena je u Ninu [[10. rujna]] [[1969]]. povodom proslave 900. obljetnice izdavanja povelje hrvatskoga kralja [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]], a kojom se prvi put javlja pojam Mare Nostrum (naše more) kao dokaz kraljeve vlast na moru i na kopnu.
 
== Vanjske poveznice ==
Od 5. stoljeća pa sve do crkvene obnove u 11. stoljeću, pod papom Grgurom VII., odvijala se borba između [[Carigrad]]a i [[Rim]]a za crkvenu prevlast nad nekadašnjom rimskom provincijom Dalmacijom i samostalnom dalmatinskom crkvom. Slabljenjem vizantijske vladavine, dalmatinski su se gradovi, najprije Split, približili Rimu. Biskupija u Ninu, [[politika|političko]] središte Slavena Dalmacije, nije posedovala [[antika|antičku]] biskupiju, pa stoga nije mogla biti ravna nadbiskupiji u Splitu koja je smatrala da je direktna nasljednica one iz Salone.
 
Iako je Rim doktrinarno zauzeo pokrajinu, još dugo su ostale posebnosti dalmatinske crkvene tradicije, posebno upotreba narodnog jezika u liturgiji, kao izuzetak u [[Zapadno kršćanstvo|zapadnom kršćanstvu]]. Dalmatinski su gradovi, kao utočišta učenika slavenskih svetaca [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]], tijekom 10. veka postali kolijevka liturgijskog staroslavenskog jezika, glagoljičkog pisma i narodne [[književnost]]i. Rim je u borbi za prevlast nad dalmatinskim biskupijama ponekad ćirilometodsku tradiciju upotrebe slavenskog jezika prokazivao kao jeres.
 
== Prvi sabor u Splitu ==
 
Na crkvenom saboru koji se održavao [[925.]] godine u Splitu, Grgur Ninski se borio, zajedno s [[Kralj Tomislav|kraljem Tomislavom]], za bogosluženje na [[Slaveni|slavenskom jeziku]] i za upotrebu [[glagoljica|glagoljice]] kao pisma. Na saboru su pravo glasa imali samo crkveni dostojanstvenici, tj. biskupi, dok stavovi velikaša i kralja nisu bili uvaženi. Tako se nasuprot [[Latinski jezik|latinskih]] [[biskup]]a iz [[Dalmacija|dalmatinskih]] gradova, uz koje su bili i [[papa|papini]] poslanici, našao usamljen glas Grgura Ninskog. Latinski kler je na ovom saboru osjetio bilo kakvu samostalnost hrvatske crkve. Njegove osnovne odluke odluke splitskog sabor (sinoda) iz 925. godine su:
 
Splitska crkva dobiva metropolitanski naslov, a pod njenu jurisdikciju potpada čitava teritorija hrvatske države.
Ukinute su sve promjene crkvene organizacije nastale poslije pada Salone, pa je ukinuta i Ninska biskupija.
Biskupima je zabranjeno zaređivati svećenike "koji upotrebljavaju [[Slaveni|slavenski jezik]]".
Grgur Ninski je odbio pokoriti se diktatu splitskog sinoda i protestirao je kod pape. Papa Ivan X. je odbio potvrditi saborske odluke protiv kojih je Grgur ustao. Papa je ustuknuo pred posljedicama koje mogu izazvati zaključci splitskog sabora i u pismu splitskom nadbiskupu istaknuo je da treba ići "pravičnim putem", pa je pozvao u [[Rim]] i njega i Grgura Ninskog da mu "sve po redu razjasne".
 
Upravo u to vrijeme, [[Bugarska|Bugari]] su pošli u ratni pohod na Hrvatsku, pa je zbog rata moglo doći do zbližavanja između Tomislava i Vizantije, a to se papi činilo opasnim. Odlučio je da ne zaoštrava spor s [[Hrvati]]ma, i aktivno se založio da se bugarsko-hrvatski rat prekine. Papini izaslanici su uspjeli pobjediti bugarskog cara Simeona da obustavi rat s Tomislavom. Da bi iskoristio veliku prednost koju je time stekao, papa je [[928.]] godine preko svog izaslanika biskupa Madalberta, sazvao u Splitu još jedan sabor.
 
 
 
== Drugi crkveni sabor ==
 
Drugi crkveni sabor održan u Splitu [[928.]] godine bio je mnogo manje buran od prvoga jer je kraljeva podrška Grguru Ninskom bila slabija. Kralj i velikaši su dugovali papi zbog pomoći koju im je pružio otklonivši bugarsku opasnost i nisu se suprotstavljali planovima o reorganizaciji crkve. Na saboru latinaši su prikazali crkveni sukob kao Grgurovu pohlepu za vlašću. Zanimljivo je da se u sačuvanom izvještaju ni jednom rječju ne spominje jezično pitanje.
 
Na saboru je ukinuta samostalnost hrvatske Crkve i ponovo uspostavljena nekadašnja vlast splitsko-salonitske nadbiskupije. Naglasak svih odluka bio ja na tome da se sve vraća na stanje kakvo je bilo "u staro doba". Budući da prije dolaska Hrvata nije bilo biskupije u [[Nin]]u, ona je ukinuta, a Grguru su ponudili jednu od biskupskih stolica koje su u [[Rimsko carstvo|rimsko doba]] postojale, i to [[skradin]]sku, [[Sisak|sisačku]] ili duvanjsku.
 
Ukratko, na drugom saboru održanom u [[Split]]u 928. godine, odlučeno je sljedeće:
 
Crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i [[Dalmacija|Dalmacijom]] predana je splitskom nadbiskupu.
Ukinuta je [[nin]]ska biskupija, a Grgur Ninski postao je skradinski biskup.
Zabranjeno je rukopolaganje svećenika koji bi služili na [[staroslavenski jezik|staroslavenskom]] (odnosno, svih koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski.
Na drugom splitskom saboru Grgur i slavenski [[Glagoljica|glagoljaši]] su definitivno poraženi. Papa je bez odgađanja potvrdio, pa čak na Grgurovu štetu i pooštrio, saborske odluke. U svom pismu, napisanom iste godine, papa Leon VI. je oštro korio Grgura, pa mu čak je prijetio i izopćenjem, a svim hrvatskim biskupima naređuje da se pokoravaju splitskom nadbiskupu. U ovom papinom pismu posljednji se put spominje Grgurovo ime. O njegovoj daljnjoj sudbini nema sačuvanih podataka.
 
U Hrvatskoj postoje tri spomenika Grguru Ninskom i sva tri je izradio kipar Ivan Meštrović. Jedan se nalazi u Varaždinu, drugi u Splitu, a treći u Ninu, pored crkve svetog Anselma. Za kip koji se nalazi u Ninu je vezano narodno vjerovanje da poljubac kipovog palca donosi sreću, zbog čega je palac svjetliji i uglačaniji od ostatka kipa.
 
{{commonscat|Grgur Ninski}}