'''Stjepan II.''' [[hrvatska|hrvatski]] [[kralj]], vladao je od [[1089]]. do [[1091]]. godine.
KakoPoslije munasilne je sin Radovan umro još za njegova života,smrti kralja [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]] naslijedio je 1089. Stjepan II., posljednji [[Dinastija Trpimirović|Trpimirović]].
NakonStjepan svogII neuspjehaje dabolovao preuzmeod vlastsušice, ute razdobljutako nakonnije smrtimoga vladati, još za života [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]], Stjepan II. bio je prisiljen živjetiživjio u samostanu sv. Stjepana pod borovima u [[Split]]u (na poluotoku koji se danas i zove po tom samostanu, Sustipan; današnji gradski predjel).
Formalni razlogRazlog za život u samostanu postaje navodna bolest, tako da u svojoj darovnici iz [[1078]]. Stjepan piše: "''Ja Stjepan, nekad svijetli herceg Hrvata, shrvan teškom bolešću dozvah k sebi časne svećenike hrvatskoga kraljevstva da mi nađu lijeka za moje grijehe. Po njihovu savjetu pobrinuh se, te se dadoh prenijeti u samostan sv. Stjepana. Tu se odrekoh svih svojih časti i odabrah grobnicu, preporučivši se glavaru samostana da me spominje u svojim molitvama.''"
Nakon povlačenja Stjepana II. u samostan, za njega se više nije čulo sve do Zvonimirove smrti 1089., kada ga je hrvatski narod doslovno izvukao iz samostana, te svečano okrunio za kralja.
Stjepan II. nazivao se kao i veći broj svojih prethodnika "Božjom milošću kralj Hrvata i Dalmatinaca". Oko njega se okupilo visoko svećenstvo i velika većina hrvatskih velikaša i plemića, što dokazuje da je cijela hrvatska država bila u njegovoj vlasti. Kralj Stjepan II. vladao je manje od dvije godine tijekom kojih vanjskopolitički protivnici nisu stvarali probleme očekujući smrt staroga kralja bez djece.
