Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna |
sitno |
||
Redak 30:
Početkom rujna 1944. Crvena armija dolazi na Dunav, te potom u operaciji koja je počela [[14. listopada]], [[20. listopada]] 1944. partizani zajedno s Crvenom armijom oslobađaju Beograd.<ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2 s. 456</ref>
U Srbiji je provedeno opće novačenje (kojoj je pogodovale nekoliko uzastopnih amnestija, od 17. kolovoza 1944.<ref>http://www.vjesnik.hr/pdf/2005%5C03%5C15%5C39A39.PDF</ref>, te nadalje: ''Josip Broz Tito, vrhovni zapovjednik NOV i PO Jugoslavije i predsjednik Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, uputio je 30. VIII. 1944. "Posljednji poziv" svim "zavedenim slugama okupatora", i to "svim hrvatskim domobranima, slovenskim domobrancima i zavedenim četnicima, da napuste okupatora i pređu na stanu Narodno-oslobodilačke vojske" do 15. rujna 1944, uz prijetnju da svi oni koji to ne učine "bit će izvedeni pred ratni sud, suđeni kao izdajnici naroda i kažnjeni najstrožom kaznom" te naglašavanje da o tom pitanju "Saveznici ne će da se miješaju u naša unutrašnja pitanja" te da ih nitko "ne će spriječiti da kaznimo izdajnike naroda i slugu okupatora"''. <ref>Nikica
Većina četnika je u zadnji čas prešla na pobjedničku stranu, te su izbjegli masovne likvidacije; od svih domaćih izdajnika samo su četnici masovno amnestirani.<ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2 s. 456</ref>
| |||