Razlika između inačica stranice »Razgovor:Dmitar Zvonimir«

== Razni autori ==
"''Smrt kralja Zvonimira vezana je uz legendu o tragičnoj smrti i kletvi. Za razliku od te legende izvori vremenski bliži Zvonimirovoj smrti ne spominju nikakav tragični događaj. Tako kralj Stjepan II. koji je vladao nakon Zvonimira u darovnici splitskim benediktinkama iz 1089. govori o Zvonimiru kao o "nedavno preminulom". O prirodnoj smrti kralja Zvonimira govori i splitski kroničar Toma Arhiđakon u 13. stoljeću. Stoga se pretpostavlja kako je legenda nastala u 14. stoljeću kao rezultat težnje da se objasni vladavina mađarskih vladara u hrvatskim zemljama. Međutim, od 14. stoljeća dalje legenda se prenosila, uz mnogobrojne izmjene i nove verzije te su je mnogi prihvatili kao istinitu. U drugoj polovici 19. stoljeća Franjo Rački vrlo uvjerljivo dokazuje kako je Zvonimir umro naravnom smrću, a priklonili su mu se mnogi tadašnji povjesničari poput Vjekoslava Klaića, Ivana Tkalčića, Matije Mesića, Tadije Smičiklasa, Kerubina Šegvića i drugih. Nasuprot tomu, na početku 20. stoljeća Ferdo Šišić dokazuje kako je smrt poput one u legendi mogla biti logična posljedica suprotstavljanja stranim utjecajima vjerojatno prisutnima na Zvonimirovu dvoru. Priklonili su mu se Viktor Novak, Marko Kostrenčić i Miho Barada, a arheološkim iskopavanjima na Kosovu polju tezu je pokušao potkrijepiti Stjepan Gunjača. Spor među povjesničarima dobio je novi obrat kada je 1936. Nikola Radojčić objavio raspravu kojom je uspio pobiti uvjerljivost vijesti o nasilnoj smrti Zvonimirovoj. Iako je teza o nasilnoj smrti zadržala manji broj pristaša sa S. Gunjačom na čelu, od tada među povjesničarima prevladava stajalište o prirodnoj smrti kralja Zvonimira. Uz takvo su stajalište pristali i zastupali ga u raspravama Bogo Grafenauer, Jaroslav Šidak, Lovre Katić, Ante Jadrijević i Nada Klaić, a slijedili su ih u novije vrijeme mnogi drugi povjesničari...''" i tako dalje na stranici [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=515&Itemid=143 amac.com o Kletvi kralja Zvonimira nad hrvatskim narodom]. --[[Suradnik:Roberta F.|<font color="Aqua">'''Roberta'''</font>]] [[Razgovor sa suradnikom:Roberta F.|'''<font color="Turquoise">F.</font>''']] 01:48, 20. srpanj 2008. (CEST)
== ZVONIMIR JE UBIJEUBIJEN!==
 
Smrt kralja Zvonimira nije legenda! Stjepan II (kojeg su izvukli iz samostana Sv, Stjepana pod borovima) je bolovao od sušice (tuberkuloze). Pitam, da li su njegovi suvremenici njemu rekli pravu istinu? Kako biva u takvim vremenima prava se istina lako mogla skriti. Pitam, da li bi Jelena žena Zvonimirova imala ikakvo pravo da se miješa u Hrvatsku dinastičku borbu poslije smrti Stjepana (1091.)? Ako u darovnici kaže se da je nedavno preminuo, to ne znači da je i prirodnom smrću umro. Pa jedan bolestan i slab čovjek kojem se bliži smrtni čas ne može se oduprijeti onima koji su ga izvukli iz samostana i proglasili ga kraljem. Nigdje ne piše da je Stjepan II okrunjen za kralja! Krune su bile u rukama splitskog nadbiskupa Lovre. Posljednji okrunjeni kralj narodne dinastije je Zvonimir Dmitar, prvo krunjenje poslije njegove nasilne smrti je bilo 1102. godine u Biogradu na Moru kada je za hrvatskog kralja okrunjen Koloman. I ne zaboravite 'Historia Salonitana Maior' Tome arhiđakona koji bilježi da je vidio epitaf kralju Zvonimiru, a to bješe prije 1241. godine, prije provale Tatara. Stjepan Gunjača je našao ostatke pete crkve u Biskupiji. Tamo je 1938. godine podignuta zavjetna crkva Sv. Marije, te je godine i blagoslovljena po mnogim hrvatskim biskupima, a tu je bio i tadašnji nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac. U svojoj knjizi 'Stopama hrvatskih narodnih vladara' Lovre Katić i Frane Bulić uopće ne negiraju nasilnu smrt kralja Zvonimira nego je napose potvrđuju.
Anonimni suradnik