Podbablje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 73:
== Uprava ==
== Povijest ==
Na plodnom i pitomom tlu stare i drevne župe Podbablje živjelo se i u najstarija vremena. Tako imamo naznake da se ovdje živjelo već u ilirsko doba, a o tome nam svjedoče brojne ilirske gradine i gomile smještene na cijelom području župe. Tako primjerice nailazimo na Malu gradinu između Podbablja i Slivna, Ćapinovu gradinu, Radež gradinu i druge. U Podbablju možemo naći i na ilirskoa groblja. Primjerice jedno takvo smješteno je u Gudeljevoj ljuti i kod Kežića u Gabeličinoj ogradi. Život se nastavljao i dalje. Posebna zanimljivost veže se uz stećke koji su bili razasuti na cijelom prostoru župe. Danas ih više nema, a razlog njihovog nestanka je taj što su upravo ovi nadgrobni spomenici uzidani u zidove podbapske matice- župne crkve sv. Luke smještene na Kamenmostu. Rimsko carstvo prodrlo je u Imotsku krajinu ali isto tako i u ovu župu ostavljajući mnoge spomenike i tragove. Tako je žarište rimske kulture bio Kamenmost mjesto na kojem su pronađeni ostatci rimskog mozaika. U ruševinama starog mosta koji se nalazio istočno od današnjeg pronađen je 1892. godine vapnenački kamen dimenzija 76 X 46 X 34,5 cm s latinskim natpisom u čast cara i konzula Marka Aurelija. U mjestu Potočine također je pronađen i natpis iz doba vladavine cara Klaudija II. Oba natpisa kasnije su uzidani u zid kuće Ivana Patrlja koji je obnašao dužnost seoskog glavara. Drum je također uz Potočine i Kamenmost bio vrlo prometno mjesto na području Imotske krajine za vrijeme Rimskog carstva. Naime, ondje se protezala rimska cesta, ili rimski put po kojem je Drum i dobio ime. Smatra se da je cesta išla poviše Perkušića i Tolića kuća i prolazila kroz današnju Fratrovu ogradu. U ovom mjestu je zemljoradnik Jozo Erceg 1936. godine preoravajući svoju oranicu pronašao dvadeset zlatnika iz doba bizantskog cara Romana Trećeg Argira koji je vladao od 1028.- 1034. godine. Takav bizantski zlatnik, kako navodi Mladen Vuković, pronašao je i Nediljko Mišević 2003. godine u jednom drumskom suhozidu, a bio je smješten u drvenoj kutijici.
Od sedmog stoljeća na područje Imotske krajine naseljavaju se Hrvati. Dolaze na romanizirano tlo i prihvaćaju kršćanstvo. Kršćanski život u Podbablju ubrzo je procvao. Tako je primjerice u Zmijavcima, predjelu Dikovača, podbapski župnik fra Ivan Tonković pronašao i ostatke starokršćanske bazilike. U Imotsku krajinu u 14. stoljeću dolaze franjevci koji postaju istinski dušobrižnici vjernika i glavni odvjetnici kršćanstva. S vremenom je s istoka nadirala opasnost od Turaka. Tako su oni šireći se strelovito prema zapadu ubrzo zaposjeli i ova područja. Imotska krajina je pod Turcima od 1493. godine pa do 1717. godine. Poznato je da je na području Podbablja tada postojala crkva sv. Luke, ali isto tako i franjevačka kuća (vjerojatno od 1562.-1593.g). Kasnije su tijekom obnove crkve sv. Luke (2007.g) pronađene puškarnice unutar crkve. Nije poznato jesu li služile domaćem stanovništvu za obranu od Turaka (što je malo vjerojatno) ili su je Turci prenamijenili za svoju tvrđavu. Mladen Vuković, pišući uvodnik za knjigu Ante Ivankovića: Hrvatski rodovi u župi Podbablje, izdanu 2005. godine, navodi veoma zanimljiv podatak. On navodi da makarski biskup Kačić još 1630. godine navodi kako je imotski manastir imao „sedam svećenika i četiri župe“. To su: Sovići, Drinovci, Kamenmost, a četvrta je vjerojatno Podbablje jer se i samo ime Podbablje prvi put spominje 1575. godine. Nakon oslobođenja od Turaka i dolaskom Mlečana od Podbablje se u posebnu župu odvajaju Poljica zajedno sa Ivanbegovinom i Krivodolom te Runovići sa Podosojem te dijelom Zmijavaca.
Podbablje se od 1934. sastoji od pet sela: Kamenmost, Drum, Grubine, Podbapske Zmijavce i Podbabsko Podosoje.
Nastupa i teško vrijeme Drugog svjetskog rata. Mnogo je nevine krvi proliveno u borbi za svoju opstojnost ili svoje ideale. Iz same župe poginule su 322 osobe:
DRUM-87
GRUBINE-61
HRŠĆEVANI-22
KAMENMOST-16
PERIĆA BRIG-26
PODBABLJE GORNJE-82
PODBAPSKI ZMIJAVCI/PODROGAČA-28
Nakon rata nastupa teško razdoblje za sve vjernike i za održavanje vjerskih manifestacija općenito. Sada se trebala javno manifestirati nereligioznost, odanost komunističkoj Partiji. Usprkos svemu tome, vjerski život je nastavljao i išao dalje. Zabilježena su razna vjersko-kulturna događanja, ali i brojne obnove svih podbapskih crkva.
Domovinski rat i stvaranje neovisne i slobodne hrvatske države ostavili su bolne rane na ovu župi. Iako tijekom rata na njenom području puška nije zapucala, ipak je izgubljeno 15 mladih života, sinova ovoga kraja koji su braneći svoju zemlju od srbo-četničkih zlikovaca prolijeli svoju nevinu krv i položili svoje živote na oltar voljene im Domovine.
NAPISAO: Josip Šerić
== Gospodarstvo ==
* [[Poljopriveda]]
| |||