Barokno kiparstvo: razlika između inačica

==Talijansko kiparstvo==

 

Svakako najveći kipar baroka je [[Gianlorenzo Bernini]]; Njegovi kipovi su najbliži [[Umjetnost stare Grčke|helenističkom]] majstorstvu antičkih Grka, čak bliži od [[Michelangelo]]vih skulptura. U usporedbi s Michelangelovim, njegov ''[[David]]'' je mnogo dinamičniji i praktično nam dočarava prisutnost neprijatelja – [[Golijat]]a. Ova skulptura je nabijena energijom, dotad neviđenom u kiparstvu i ujedno je prototip barokne skulpture. Bernini je bio upoznat s renesansnim humanizmom i teorijom, pa u njegovim skulpturama veliku važnost ima gesta i ekspresije emocija.

 

Barokna skulptura je u suodnosu s prostorom oko nje, dinamična i puna energije u kombinaciji sa slikarstvom stvara iluziju kao onu na pozornici. To se možda ponajbolje vidi iz drugog Berninijeva remek-djela – ''[[Ekstaza Sv. Tereze]]'' u Crkvi ''Sv. Marije od pobjede'' u Rimu. Bernini postiže osjećaj vjerskog ushićenja i bola na licu Sv. Tereze i njenom prenaboranom haljinom, uz očitu vezu s božanskim prikazano nježnim anđelom sa strijelom i snopom zlatnih linija koja koje se spuštaju sa svoda. Ovaj teatralni prikaz je pojačan je [[iluzionizam|iluzionističkom]] [[Freska|freskom]] koja se miješa s arhitekturom iznad oltara.

 

 

[[Slika:Roma-trevi.jpg|thumb|centre|750px|'''Fontana di Trevi''' u Rimu započeta je [[1735.]]]]

==Europski stil==