Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 6:
Od [[1882.]] godine, austrougarski upravitelj Bosne i Hercegovine, [[Mađarska|mađarski]] povjesničar [[Benjamin Kallay]], pokušavao je, sustavnom politikom promovirati termin "Bošnjak", koji bi "pokrio" sve stanovnike [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], te djelovao kao glavni faktor stvaranja bošnjačke "nacije". U praksi se to očitovalo u financiranju pro-bošnjačkih publikacija i udruga, aktivnom promidžbom u školstvu, kao i zabrani ili gušenju [[hrvat]]skih i srpskih nacionalnih udruga. No, ta ideja, da se administrativno stvori nova nacija, s muslimanskim plemstvom kao stožerom cijeloga projekta, bila je u začetku osuđena na propast. Pokušaji negiranja već postojećih nacija (hrvatske i srpske) u Bosni i Hercegovini samo su doveli do porasta netrpeljivosti. Godine [[1906.]] i [[1907.]] su osnovane nacionalne stranke [[Bošnjaci|Bosnskih Muslimana]], Srba i Hrvata. Izbori [[1910.]] godine, koji su se pretvorili u "upisivanje" ljudi u svoje nacionalne stranke, samo su potvrdili propast bošnjačkog kvazinacionalnog programa. Povijesno, interesantna je pojava da se ideologija slična Kallayizmu pojavljuje kao velikonacionalna opcija Bosanskih Muslimana koncem [[20. stoljeće|XX.]] i početkom [[21. stoljeće|XXI. stoljeća]], što pokazuje da bizarne političke ideje uskrsavaju u promijenjenim okolnostima, kada je, po svim racionalnim kriterijima, ideološka "starudija" pokopana zajedno sa svojim izvorom, u ovom slučaju [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom Monarhijom]].
Godine [[1884.]] u [[Mostar]]u je pokrenut "Glas Hercegovca", prvi hrvatski list u [[Hercegovina|Hercegovini]] kojega su pokrenuli [[Bosanski franjevci|franjevci]]. List uskoro postaje političko glasilo hercegovačkih Hrvata, koji uglavnom zastupa [[Hrvatska stranka prava|pravaške]] ideje. Krajem devedesetih godina [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] franjevci su u Mostaru pokrenuli novi list - "Osvit", u kojem su zastupljene političke ideje [[Hrvatska stranka prava|pravaša]] [[Josip Frank|Josipa Franka]]. Kao temeljnu odrednicu svoga programa, list je uzeo prirodno, povijesno i narodno pravo Hrvata u Bosni i Hercegovini na sjedinjenje sa Banskom [[Hrvatska|Hrvatskom]] i ostalim hrvatskim zemljama.▼
Znajući koliki utjecaj na narod u Bosni i Hercegovini ima [[Crkva]], [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] su vlasti već nakon prvih godina svoje vladavine nastojale pod svoju kontrolu staviti sve vjerske i crkvene zajednice u BiH. Godine [[1881.]] Austro-Ugarska je potpisala Konkordat s [[Vatikan]]om o uvođenju svjetovne [[katoličanstvo|katoličke]] hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Njime su [[bosanski franjevci|franjevci]], koje austrijske vlasti nisu držale pouzdanim političkim elementom, izgubili pozicije u Bosni i Hercegovini koje su godinama držali, te su se morali podvrgnuti novoj svjetnovnoj hijerarhiji. Nova je austro-ugarska vlast koristila sva sredstva kako bi učvrstila svoju vladavinu u
▲[[Slika:Grgo Martic.jpg|thumb|166 px|[[Grga Martić]]]]
▲Znajući koliki utjecaj na narod u Bosni i Hercegovini ima [[Crkva]], [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] su vlasti već nakon prvih godina svoje vladavine nastojale pod svoju kontrolu staviti sve vjerske i crkvene zajednice u BiH. Godine [[1881.]] Austro-Ugarska je potpisala Konkordat s [[Vatikan]]om o uvođenju svjetovne [[katoličanstvo|katoličke]] hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Njime su [[bosanski franjevci|franjevci]], koje austrijske vlasti nisu držale pouzdanim političkim elementom, izgubili pozicije u Bosni i Hercegovini koje su godinama držali, te su se morali podvrgnuti novoj svjetnovnoj hijerarhiji. Nova je austro-ugarska vlast koristila sva sredstva kako bi učvrstila svoju vladavinu u |Bosni i Hercegovini, pa je tako računala i na značajan utjecaj katoličkog svećenstva među hrvatskim pučanstvom. Stoga je, [[2. veljače]] [[1882.]] godine iz Carske kancelarije u [[Beč]]u upućeno pismo zahvale biskupu fra [[Paškal Buconjić|Paškalu Buconjiću]] u kojem se ističe održavanje katoličkog stanovništva u Hercegovini i obećaje dalja carska naklonost prema tom stanovništvu.
U Bosni i Hercegovini je [[1881.]] godine uspostavljena redovna crkvena organizacija. Za [[Vrhbosanska nadbiskupija|nadbiskupa vrhbosanskog]] postavljen je [[Josip Stadler]]. Ukinuta su oba apostolska vikarijata: [[Bosna (regija)|bosanski]] i [[Hercegovina|hercegovački]], kao i misijski oblici djelovanja, umjesto kojih su uspostavljene tri [[biskupija|biskupije]]: [[Vrhbosanska nadbiskupija]] sa sjedištem u [[Sarajevo|Sarajevu]], te [[Banjalučka biskupija|Banjalučka]] i [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarska biskupija]]. [[Josip Stadler|Stadlerovim]] dolaskom za [[nadbiskup]]a pokrenute su novine "Vrhbosna"
▲Godine [[1884.]] u [[Mostar]]u je pokrenut "Glas Hercegovca", prvi hrvatski list u [[Hercegovina|Hercegovini]] kojega su pokrenuli [[Bosanski franjevci|franjevci]]. List uskoro postaje političko glasilo hercegovačkih Hrvata, koji uglavnom zastupa [[Hrvatska stranka prava|pravaške]] ideje. Krajem devedesetih godina [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] franjevci su u Mostaru pokrenuli novi list - "Osvit", u kojem su zastupljene političke ideje [[Hrvatska stranka prava|pravaša]] [[Josip Frank|Josipa Franka]]. Kao temeljnu odrednicu svoga programa, list je uzeo prirodno, povijesno i narodno pravo Hrvata u Bosni i Hercegovini na sjedinjenje sa Banskom [[Hrvatska|Hrvatskom]] i ostalim hrvatskim zemljama.
Potkraj devedestih godina [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] Hrvati u Bosni i Hercegovini osnivaju narodne čitaonice i kulturna i pjevačka društva, dok se početkom [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] javlja sloj hrvatske inteligencije koji će odigrati značajnu ulogu u političkome i kulturnom životu Hrvata. Od [[1902.]] godine s radom započinje [[HKD Napredak|Hrvatsko kulturno društvo Napredak]] koje će odigrati značajnu ulogu u buđenju hrvatske nacionalne svijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Međutim, Hrvatima još uvijek nije dopušteno osnivanje [[politika|političkih]] stranaka pod hrvatskim imenom. Tek je [[1907.]] godine osnovana [[Hrvatska narodna zajednica]] (HNZ), koja je dobila dopuštenje djelovanja samo na gospodarskome i prosvjetnom planu. U danima pred aneksiju Bosne i Hercegovine [[1908.]] godine [[Hrvatska narodna zajednica]] preuzima političku ulogu. Na njezinu se čelu u to vrijeme nalazio ugledni hrvatski političar i gospodarstvenik [[Nikola Mandić]], koji je unatoč aneksiji odbacio ideju sjedinjenja Bosne i Hercegovine s Austro-Ugarskom. Politički program Hrvatske narodne zajednice uvelike se podudarao s politikom Hrvatsko-srpske koalicije u Banskoj Hrvatskoj.
Line 46 ⟶ 47:
Po popisu stanovništva iz [[1931.]] godine, Bosna i Hercegovina imala je 2.323.787, sljedećeg nacionalnog sastava<ref>http://www.hercegbosna.org/ostalo/p_kraljevina.html</ref>:
*Srbi 44,25 %
*
*Hrvati 23,58 %
*Ostali 1,02 %
| |||