Razlika između inačica stranice »Afrički divlji pas«

'''Afrički divlji pas''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lycaon pictus'') je sisavac je [[mesožder]] iz porodice pasa, rasprostranjen jedino u Africi, obično u savanama i ostalim osvijetljenim šumskim područjima. TakođerU seengleskom je jeziku također poznat pod nazivima kao što su '''afrički lovački pas''', '''pjegavi pas''' i '''obojeni vuk''' u engleskom jeziku, '''Wildehond''' u afrikaans jeziku, i '''Mbwa mwitu''' u shvahili jeziku. TJedina oje jedinaje vrsta uunutar monotipičnom genusu,roda '''''Lycaon'''''.

Krzno afričkog divljeg psa je crne je, smeđkaste i bijele boje i, prošarano je mrljama različitih oblika i veličina. Njegovo biološkoznanstveno ime jeglasi ''Lycaon pictus'', koje dolazi iz [[grčki jezik|grčke riječi]] "obojeni [[vuk]]". Imaju dugačak i kitnjast rep, kao i velike, zaobljene uši. Niži dijelovi udova su obično su svijetlije obojeni.

Mužjaci obično teže od 17 do 36 kilograma.<ref name="AP">{{cite web | url = http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-17909878.html | title = Animal Info - Wild Dog | work = | publisher = | accessdate = 2007-06-08}}</ref> Visina ramena iznosi 75 centimetara, a dužina tijela prosječno iznosi 100 centimetara, dok je rep dužine od 30 do 45 centimetara. Psi iz južnijih dijelova Afrike su obično krupniji od onih iz istočnih i zapadnih područja Afrike. [[Spolni dimorfizam]] je u prisutan maloj mjeri prisutan, sudeći po kosturu [[mužjak]]amužjaka, koji je za 3-7% veći od [[ženka|ženkinog]].

[[Pretkutnjak|Pretkutnjaci]] su relativno krupni u poređenju sa pretkutnjacima drugih [[psi|pasa]]. Ovo im omogućuje snažan ugriz, dopuštajući im da savladaju velike količine kostiju, kao što je slučaj sa [[hijena]]ma.<ref name="SA">{{cite web | url = http://www.lioncrusher.com/animal.asp?animal=2 | title = African Wild Dog (Lycaon pictus) | work = | publisher = Lioncrusher's Domain | accessdate = 2007-06-08}}</ref> Na osnovu izvršenih studija, ustanovljeno je da, od svih ostalih [[predatorGrabežljivac|grabežljivih]]nih sisavaca, afrički divlji psi imaju najviši kvocijent ugriza koji iznosi 142.<ref>Wroe, Stephen & McHenry, Colin (16. listopad 2004), "Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa", Proc. R. Soc. B, doi:10.1098/rspb.2004.29867y</ref>

Nakon 14 do 30 mjeseci, kada dostignu punu spolnu zrelost, ženke će se odvojiti od svog matičnog čopora i prići seće čoporu drugih mladih ženki, za razliku od mužjaka, koji najčešće ostaju s čoporom gdje su se rodili. Ova osobina rezultira društvenomdruštvenim statusustatusom ostalih pasa i [[mačke|mačaka]]. Kod afričkih divljih pasa, ženke su te koje se bore oko prevlasti za parenje sa mužjacima. Često je dominantna ženka ta koja će jedina uspjeti podići svoje potomke.

Afrički divlji psi imaju najjači ugriz od svih ostalih pripadnika porodica pasa i mačaka. Afrički divlji psi love u čoporu. Kao i većina ostalih pripadnika porodice pasa, oni jure za svojim plijenom na otvorenim ravnicama. Tijekom lova, razvijaju brzinu veću od 70 kilometara na sat. Blizu 80% od ukupnog lova se završi ulovomuspješno. Čopor koristi različite zvukove kako bi obavijestio članove o poziciji tijekom lova.

Dominantni mužjak daje signal kada je vreme za napad. Jureći za njim, plijen dovode do iznemoglosti, kada se okupljaju oko njega žestoko ga zaskačući. Grizu ga za slabine i [[trbuh]], skidajući [[koža|kožu]] svojim jakim [[zubi]]ma. Žrtva je pojedena poluživa u roku od nekoliko minuta. Pri podjeli plijena sudjeluju svi psi čopora, čak i oni koji nisu sudjelovali pri lovu. Veličina plijena kojeg mogu dasavladati savladajukreće se kreće od 20 do 90 kilograma, a [[Thompsonova gazela]] je vrlo česti plijen afričkih divljih pasa. Oni katkada love i krupnije životinje, težine oko 300 kilograma. Srazmjerno težini čopora, na dan pojedu oko 150 kilograma mesa. Potreba za vodom je minimalna, jer svu potrebnu tekućinu nalaze u tijelu žrtve. Događa se da plijen koji ubiju bude ukraden od strane [[lav]]ova, [[hijen]]a ili [[leopard]]a.

Afrički divlji psi su ugrožena su vrsta. Prijeti im opasnost od lova i gubitka staništa. Žive na velikim teritorijima, i u stalnoj su opasnosti od većih grabežljivaca, posebno lavova i [[pjegava hijena|pjegavih hijena]]. Lavovi često ubiju mnogo pasa, ali ih ne jedu. Nažalost, većina afričkih [[nacionalni park|nacionalnih parkova]] ne pokriva dovoljnu površinu potrebnu za normalan život i lov ovih sisavaca, zato mnogi divlji psi prelaze na nezaštićene teritorije.