Perković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dorada
dorada
Redak 65:
Ali zbog toga ime postaje nije mijenjano. Carski zakoni nisu se lako mijenjali, a kako je ostalo u zakonu, tako je ostalo i u nazivu postaje.
 
Po nazivu postaje, koji je upisan u sve karte i zemljovide, uskoro i po nazivu pošte, kao Perković se uobičajeno naziva ne samo uži dio naselja Sitnog Donjeg oko postaje, već i šire - naselja koja joj gravitiraju: [[Perković]], [[Slivno (Šibenik)]], [[Sitno Donje]], i [[Sitno (Prgomet) |Sitno]].
 
Danas se čak i povijesna župa Sitnica/Sitno zove župa Perković, iako joj naselje Perković ne pripada. Perković i Slivno pripadaju župi Danilo, a župi Perković pripadaju Sitno Donje, Sitno i Bogdanovići.
Redak 90:
<br>Perković-Slivno ....7.38 ujutro ........6.07 popodne
<br>Vrpolje ............8.27 " ...........6.56 ..."
<br>Šibenik, dolazak 9.05 ..9.05 .." ...........7.34 ...".
 
 
Redak 103:
===Ante Perković Tomin otvara obrt na stanici 1879.===
 
Pojedini mještani brzo su uočili priliku za poneki posao vezan uz željeznicu. Tako Ante Perković Tomin iz Slivna (Perković je još u glavariji Slivno) već 8. srpnja 1879. traži dozvolu da ''nella sua baracca'' u Perkoviću može prodavati vino na malo i kruh. Uz molbu prilaže ''svjedodžbu o ćudorednosti'' u kojoj fra Jere Balić i glavar Jakov Erceg svjedoče da je Ante Perković Tomin iz Slivna na dobrom glasu i poštenju. Ujedno kažu kako je on već za vrijeme gradnje u Perkoviću prodavao kruh, vino, a ponekad i meso, i od toga živio. Držao je ''priličnu cijenu'', jer je vino prodavao za 16 novčića po litri, dok na kolodvoru se prodaje činovnicima po 24, a drugima po 28 i 32 novčića po litri. Pokazao se vrlo pošten u prodaji, ne primajuć lupeštinu, niti u mlađeg kupujući bez znanja starješine. Uviđa se kako je ova prodaja potrebna, koliko radi putnika ''manjeg stepena'', toliko i radi ''mišćanja koji rabotaju na željeznici''.