Olimpijska svečanost: razlika između inačica

Svečanost otvaranja Olimpijskih igara protkana je mnogim običajima koji su postali tradicionalni. Po takvoj tradiciji svečanost otvaranja počinje mimohodom predstavnika država na način da sportaši ulaze na stadion po abecednom redu svojih zemalja. Uvijek prva izlazi delegacija Grčke, domovine Olimpijskih igara, a posljednja delegacija države koje organizira Igre. Na čelu reprezentacije svake države stupa sportaš ili sportašica koji imaju čast nositi zastavu svoje zemlje. Nakon što su sportaši – predstavnici svih država ušli na Olimpijski stadion Igre proglašava otvorenim sam šef države domaćina. Tada se svira [[Olimpijska himna]] i u stadion se unosi [[Olimpijska zastava]]. Za to vrijeme baklja s Olimpijskim plamenom je na ulazu u stadion, gdje je na kraju, preuzima posljednji nosač baklje. Ovo je možda najveća čast koja se može pružiti nekoj osobi, a za posljednjeg nosača plamena obično se bira istaknuti sportaš, bivši ili sadašnji, naravno zemlje domaćina. Posljednji nosač baklje prinosi Olimpijski plamen plameniku koji je smješten na dominantnom mjestu Olimpijskog stadiona. Uskoro Olimpijski plamen počinje gorjeti svom silinom, uz istovremeno oslobađanje mnoštva golubova[[golub]]ova, simbola mira.

Naposljetku, svi nositelji zastava zemalja sudionica okružuju govornicu na koju dolazi jedan sportaš i jedan sudac. Prvi, u ime svih sportaša, sudionika Igara, a drugi u ime sudaca koji će suditi natjecanja na Igrama, polažu svečanu Olimpijsku prisegu da će se viteški časno i pošteno boriti i natjecati, odnosno pravedno i nepristrano suditi.