Ferid Džanić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
*Završio Višu željezničarsku školu u Beogradu. Mobiliziran u domobrane 1941. i poslan na vojnu obuku za vojne željezničare u Slavonski Brod. Godine 1942. promaknut je u zvanje poručnika i postao pomoćnik pukovnika Slavka Petruhara, zapovjednika željezničke zaštite u Bosanskom Novom. Zapovjeda zaštitom na liniji [[Banja Luka]] - [[Bosanski Novi]] - [[Sunja]]. Po tome postaje kontrolorom na kolodvoru [[Dobrljin]] u blizini Bosanskog Novog. Otišao u [[partizani|partizane]] u studenom 1942.g., pa po tome, po jednima dezertirao iz Osme krajiške (muslimanske) brigade, a po drugima zarobljen od Nijemaca. Po tome uhićen od strane vlasti [[NDH]] i zatočen u zloglasni sarajevski zatvor Belediju, koji datira još od turskog doba.
*Iz zatvora se spasio pristupivši 13. [[SS]] diviziji [["Kroatia".]] Jedan od vođa pobune hrvatskih vojnika u [[Villefranche-de-Rouergue]], 17. rujna 1943., zajedno s Božom Jelenekom iz [[Kutina|Kutine]], Nikolom Vukelićem iz Malog Žitnika kod [[Gospić|Gospića]] i Eduardom Matutinovićem iz [[Vinkovci|Vinkovaca]]. [[Bošnjaci|Bošnjaci]] su činili otprilike dvije trećine sastava, Hrvati jednu trećinu uz jednog Nijemca. Pobunio se samo jedan, Trinaesti bataljun Trinaeste divizije "Kroatia", ali ne i cijela divizija. Druge postrojbe te iste divizije su sudjelovale u gušenju pobune ubijajući vlastite sunarodnike Bošnjake i Hrvate. Divizija je, naime, bila razmještena u više mjesta područja oko Rodeza i Limogea. Kasnije će ta divizija biti transformirana u Handžar diviziju. Džanić je u pobuni ubijen na prvi dan [[Ramazan]]a od hodže Halima Malkoča iz Bosanske Krupe, otvorenog naciste pobornika [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] i sljedbenik jeruzalemskog Velikog muftije El-Husseina, koji je za tu svoju uslugu trećem Rajhu odlikovan Željeznim križem i časničkim zvanjem poručnika SS-a. Malkoč je najprije ispalio hitac u Džanića, a po tome ga, kad je ovaj pao, dotukao ga onako ranjenog. Jelenek je postao časnik francuskog pokreta otpora, Matutinović se pridružio partizanima na Visu, a Vukelić je strijeljan 18. rujna 1943.
*Značajne su i kontradiktorne pretpostavke da je u partizane otišao po zadatku kao obavještajac vojske NDH, a da se predao ustašama da bi im se vratio, dok je u Francuskoj pokušao stupiti u vezu s Pokretom otpora i bio izdan od strane velikosrpskog provokatora doktora Božidara Vitkovića. Njegov odlazak u partizane je obskuran i postoji više kontradiktornih verzija, a njegov sudrug iz Bosanskog Novog, također domobranski časnik, Mihovil Dodig, kasnije partizanski visoki časnik poznat pod nadimkom "drug Ranko", tvrdi da je siguran, da je Džanić bio u službi Gestapo-a, što također može biti plod negativnog stava boljševika spram ovog događaja. Ni nastavak događaja, ni njegova smrt ne rasvjetljavaju tu naizgled lakomislenu osobu, čiji je čin ravan heroju antičke tragedije.
| |||