Ferid Džanić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Slika:Ferid_Džanić.jpg|thumb|right|Ferid Džanić u odori hrvatskog časnika]]
'''Ferid Džanić''' ([[Bihać]] 1918. - Villefranche-de-Rouergue; 17. rujna 1943 ), jedan od vođa pobune hrvatskihjednog vojnikabataljuna u sklopu 13. [[SS]] divizije "Kroatia" u [[Villefranche-de-Rouergue]], [[17. rujna]] [[1943]].
 
*Završio Višu željezničarsku školu u Beogradu. Mobiliziran u domobrane 1941. i poslan na vojnu obuku za vojne željezničare u Slavonski Brod. Godine 1942. promaknut je u zvanje poručnika i postao pomoćnik pukovnika Slavka Petruhara, zapovjednika željezničke zaštite u Bosanskom Novom. Zapovjeda zaštitom na liniji [[Banja Luka]] - [[Bosanski Novi]] - [[Sunja]]. Po tome postaje kontrolorom na kolodvoru [[Dobrljin]] u blizini Bosanskog Novog.Priča Otišaose da je poznanicima javno poručio da odlazi u [[partizani|partizane]] u studenomjesen 1942.g godine. Bio u [[partizani]]ma, pa po tome, po jednima dezertirao iz Osme krajiške (muslimanske) brigade, a po drugima zarobljen od Nijemaca. Po tome uhićen od strane vlasti [[NDH]] i zatočen u zloglasni sarajevski zatvor Belediju, koji datira još od turskog doba.
 
*Iz zatvora se spasio pristupivši 13. [[SS]] diviziji [["Kroatia".]] Jedan od vođa pobune hrvatskih vojnika u [[Villefranche-de-Rouergue]], 17. rujna 1943., zajedno s Božom Jelenekom iz [[Kutina|Kutine]],i Nikolom Vukelićem: iz Malog Žitnikanajvećim koddijelom [[GospićBošnjaci|GospićaBošnjaka]] i EduardomHrvata, Matutinovićemte izNijemaca [[Vinkovci|Vinkovaca]].i drugih narodnosti u [[Bošnjaci|BošnjaciVillefranche-de-Rouergue]] su činili otprilike dvije trećine sastava, Hrvati17. jednurujna trećinu uz jednog Nijemca1943. Pobunio se samo jedan, Trinaesti bataljun Trinaeste divizije "Kroatia", ali ne i cijela divizija. Druge postrojbe te iste divizije su sudjelovalegušile u gušenju pobune ubijajući vlastite sunarodnike Bošnjake i Hrvatepobunu. Divizija je, naime, bila razmještena u više mjesta područja oko Rodeza i Limogea. Kasnije će ta divizija biti transformirana u Handžar diviziju. Džanić je u pobuni ubijen na prvi dan [[Ramazan]]a od hodže Halima Malkoča iz Bosanske Krupe, otvorenog naciste pobornika [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] i sljedbenik jeruzalemskog Velikog muftije El-Husseina, koji je za tu svoju uslugu trećem Rajhu odlikovan Željeznim križem i časničkim zvanjem poručnika SS-a. Malkoč je najprije ispalio hitac u Džanića, a po tome ga, kad je ovaj pao, dotukao ga onako ranjenog. Jelenek je postao časnik francuskog pokreta otpora, Matutinović se pridružio partizanima na Visu, a Vukelić je strijeljan 18. rujna 1943.
 
*Značajne su i kontradiktorne pretpostavke da je u partizane otišao po zadatku kao obavještajac vojske NDH, a da se predao ustašama da bi im se vratio, dok je u Francuskoj pokušao stupiti u vezu s Pokretom otpora i bio izdan od strane velikosrpskog provokatora doktora Božidara Vitkovića. Njegov odlazak u partizane je obskuran i postoji više kontradiktornih verzija, a njegov sudrug iz Bosanskog Novog, također domobranski časnik, Mihovil Dodig, kasnije partizanski visoki časnik poznat pod nadimkom "drug Ranko", tvrdi da je siguran, da je Džanić bio u službi Gestapo-a, što također može biti plod negativnog stava boljševika spram ovog događaja. Ni nastavak događaja, ni njegova smrt ne rasvjetljavaju tu naizgled lakomislenu osobu, čiji je čin ravan heroju antičke tragedije.
 
'''Bibliografija korištenih izvora''':
*Mémorial du Rouergue en Résistance; Rodew 1992.
*Dedijer Vladimir: Genocid nad Muslimanima 1941-1945; Sarajevo, Svjetlost, 1990.
*dr. Mirko darko Grmek i Louise L. Lambrichs : '''Les Révoltés de Villefranche''' - ''Mutinerie d'un Bataillon de Waffen-SS septembre 1943'',1998: Seuil, Paris
 
[[Category:Povijest Hrvatske]]