'''Javni bilježnik''' je nositelj javnih ovlasti dodijeljene im zakonom u okviru funkcije javnog bilježništva. Suvremeno bilježništvo u [[HrvatskuHrvatskaHrvatsku|Hrvatska]] uvedeno je Zakonom o javnom bilježništvu od 29.VII.1993. god (Narodne novine br.78/1993, 29/1994, 16/2007). Prema tom zakonu, javno bilježnička služba sastoji se u "službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava, u službenom ovjeravanju privatnih isprava, u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom" i obavljanje drugih poslova predviđenih ovim zakonom. <ref>[ http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1993/1599.htm Izvorni Zakon o javnom bilježništvu]</ref>
[[Javnobilježnička služba]] sastoji se u službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava, službenom ovjeravanju privatnih isprava, primanju na čuvanje isprava, novca i predmeta od vrijednosti radi predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te obavljanju po nalogu javnih tijela drugih postupaka određenih zakonom.
Razlikuju se tri vrste javnobilježničkih isprava, sa snagom [[javne ispravejavnihisprave|javnih isprava]] (kao da su iz izdala državna tijela, imaju jaču dokaznu snagu od [[privatne ispraveprivatnihisprave|privatnih isprava]] jer se smatra se da potječe od onoga tko je na njoj označen kao izdavatelj i da je istinito ono što se u njoj potvrđuje ili određuje dok se ne dokaže protivno), a to su [[javnobilježnički akti]] (koje sastavljaju sami javni bilježnici), [[javnobilježnički zapisnici]] i [[javnobilježničke potvrde]] (potvrde o činjenicama kojima su bilježnici posvjedočili).
