Nadežda Petrović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tekst i slike
(Nema razlike inačica)

Inačica od 16. siječnja 2006. u 21:09

Nadežda Petrović - najznačajnija srpska slikarka s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Datoteka:Autoportret-1907-Narodni-muzej-bgd.jpg
Nadežda Petrović: Autoportret, 1907, Narodni muzej, Beograd

Život

Rođena u Čačku 1873. godine – umrla u Valjevu 1915.

S obitelji se 1884. godine preseljava u Beograd. Višu žensku školu završila je u Beogradu 1891. godine. Sljedeće, 1892. godine, polaže ispit za nastavnicu crtanja u srednjim školama te postaje učenica u ateljeu Đorđa Krstića. 1896/97. godine pohađa školu kod Kirila Kutlika. Od 1898. godine počinje školovanje u Minhenu u ateljeu Slovenca Antona Ažbea.

Već 1900. godine imala je prvu samostalnu izložbu u Beogradu. Godine 1901. započinje rad u ateljeu Julijusa Ekstera u Minhenu. Od 1904. godine angažuje se u domovini oko Prve jugoslavenske umjetničke izložbe, osnivanja Lade i Prve jugoslavenske umetničke kolonije (Sićevo, Pirot, 1905. godine).

Do 1912. godine izlaže na mnogobrojnim izložbama: Izložba Lade; Izložba jugoslavenske kolonije 1907; Izložba srpskog umjetničkog udruženja 1908; Druga samostalna izložba u Ljubljani 1910; iste godine u Parizu na Jesenskom salonu i u Zagrebu u okviru grupe Medulić; naredne 1911. godine izlaže u srpskom paviljonu na Međunarodnoj izložbi u Rimu, na Salonu internacionalne unije i Jesenjem salonu u Parizu.

U Beogradu 1912. godine otvara slikarsku školu i učestvuje na četvrtoj jugoslavenskoj izložbi.

U Prvom balkanskom ratu učestvuje kao dobrovoljna bolničarka na frontu. Sa srpskom vojskom je ponovo 1913. i 1914. godine. Umrla je u Valjevu, od tifusa, gde je bila na dužnosti dobrovoljne bolničarke.

Umjetnički rad

Slikarstvo Nadežde Petrović, najznačajnijeg srpskog umetnika s početka vijeka, uvodi srpsku umetnost u tokove suvremene europske umetnosti. Zahvaljujući njenom duhu koji je, iz male Srbije, stremio modernom svetu, ali i sretnim okolnostima da se, početkom 20. vijeka, školuje i da poseti likovne centre Evrope, njeno slikarstvo ide, najvećim dijelom, u korak sa evropskim ekspresionizmom, a ponekad se čak približava, tada još neafirmiranoj, apstrakciji.

Na njenim najboljim radovima dominiraju velike površine, njene omiljene, užareno crvene boje i, njoj komplementarna, zelena. Ljubav prema bojama stvara na nekim platnima koloristički vrtlog gdje se, pored ostalih, ističu fovistička ljubičasta, plava i crna boja. Snažni potezi četkice i široki i gusti, pastuozni, namazi ponekad platno pretvaraju u dinamičnu reljefastu površinu. Voljela je da slika portrete i pejzaže, a njen patriotizam ogledao se i u čestom izboru tema iz nacionalne istorije i slikanju ljudi i predela Srbije.

Delo Nadežde Petrović, u cjelini, zrači strašnom ekspresijom, snagom i hrabrošću ove jedinstvene žene - slikara sa Balkana. Školovanje u Minhenu, posete Parizu i Italiji i stalni povratak tradicionalnoj Srbiji ostavili su trag na njenim platnima, te se njen opus može podeliti na nekoliko perioda.

I Minhenski period (1898-1903)

Prvi minhenski period - učenje u školi Antona Ažbea, slovenačkog slikara (Bavarac, kopije starih majstora)

Drugi minhenski period - rad u ateljeu Julijusa Ekstera, jednog od osnivača minhenske Secesije (Bavarac sa šeširom, Vodenica, Iberze, Borova šuma, Jelova šuma, Akt s leđa


II Srbijanski period (1903-1910)

Prvi srbijanski period - posla 1903. (Stablo u šumi, Resnik - više studija, Staro groblje, Žetva, Domaćin, Djevojče iz Sićeva, Sićevo - više studija, Guslar, Kaluđer)

Drugi srbijanski period - poslije Italije 1907. (Dereglije na Savi, Žena sa suncobranom, Anđa, Staro beogradsko groblje)

III Pariški period (1910-1912)

(Most na Seni, Kej na Seni, Kraljević Marko i Miloš Obilić, Bulonjska šuma, More, Plaža u Bretanji, Bogorodičina crkva u Parizu)

IV Ratni period (1912-1915)

(Čaršija, Stari šedrvan u Prizrenu, Prizren, Gračanica - nekoliko studija, Kosovski božuri - nekoliko studija, Dušanov most, Vezirov most, Ruševine, Valjevska bolnica)

Osnovna literatura

  1. Stanislav Živković, Nadežda Petrović (1873-1915), ZLUMS, Novi Sad 1966.
  2. Miodrag B. Protić, Srpsko slikarstvo XX veka, knjiga I, Nolit, Beograd 1970.
  3. Lazar Trifunović, Srpsko slikarstvo 1900-1950, Beograd 1973.
  4. Katarina Ambrozić, Nadežda Petrović 1873-1915, Beograd 1978.
  5. K. Ambrozic, Nadežda Petrović (1873-1915), Bayerische Staatsgemuldesammlungen/Neue Pinakothek, Munchen 1985.
  6. Katalog stalne postavke sa vodičem kroz zbirke, Umetnička galerija "Nadežda Petrović", Čačak 1995.
  7. Nadežda Petrović 1873-1915, PUT ČASTI I SLAVE, katalog, Beograd 1998.

Vanjske poveznice

Umjetnička galerija "Nadežda Petrović" Čačak