Andrija III. Mlečanin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 10:
Andrija III. je bio jedini preostali muški izdanak dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]]. Okrunio se [[28. srpnja]] [[1290]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]], no protiv njega su se udružila tri moćna protivnika poričući mu pravo na vlast. Njemački kralj [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolf I.]] tvrdio je da je kralj Bela IV. predao Hrvatsku i Ugarsku u leno caru [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridriku II.]] za provale Tatara, te je te zemlje predao svome sinu vojvodi Albertu I., no zaboravio je da car Fridirik nije ispunio dogovor i pomogao Beli.
Protiv carevih težnji je istupio [[papa]] [[Nikola IV.]] ističući da su [[Ugarska]] i [[Hrvatska]] leno [[Sveta Stolica|Svete Stolice]]. Napuljska kraljica Marija, sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, isticala je da je ona jedina zakonita baštinica hrvatsko-ugarske krune, a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju je pristao papa, pa je legat okrunio [[Karlo Martel|Karla Martela]] za kralja. Međutim na Andrijinoj strani bila je je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. U Hrvatskoj je Karlo Robert imao puno pristaša, pa je Andrija krenuo u rat da ih prislili na pokornost i prešao [[Drava|Dravu]]. Na povratku sa uspješnog pohoda ga je zarobio neki velikaš i pustio tek nakon što mu je isplatio veliki novčani iznos. Kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija i to uz pomoć
velikaške obitelji [[Babonići|Babonića]]. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov herceginje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine kada je kralj svog ujaka Albertina
Želeći pridobiti knezove Bribirske napuljski [[Anžuvinci]] su im poklonili cijelu Hrvatsku od Gvozda do Neretve. 1293. godine isto je učinio i kralj Andrija, predavši im hrvatsko-dalmatinsku banovinu i [[ban]]sku čast s pravom nasljedstva. Tako su
| |||