Carski pingvin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
kasnije ću dodati poveznice
m wp
Redak 15:
| dvoimeno_autorstvo = [[George Robert Gray|Gray]], [[1844.]]
}}
'''Carski pingvin''' (''Aptenodytes forsteri'') je najveća i najteža od svih živućih vrsta pingvina, endemska[[endem]]ska vrsta koja živi na [[Antarktika|Antarktici]]. Carskog pingvina ne bi trebalo miješati s njihovom bliskom vrstom, [[kraljevski pingvin|kraljevskim pingvinom]].
 
== Opis ==
Redak 21:
Mužjak i ženka jednake su visine i težine. Visoki su 122 centimetra, a teži između 27 i 37 kilograma. [[Krila]] i glava crne, trbuh bijele, leđa plavkasto-siva, a područje grla žutonarančaste boje. Kao i svi pingvini, neletač je, krupnog tijela i malih krila.
 
Hrani se [[riba]]ma i [[rakovi|račićima]], ali i [[kril]]om i [[hobotnica]]ma. U lovu, ispod vode može se sadržati više od 18 minuta i spustiti se na dubinu od 535 metara. [[Hemoglobin]] im je neobično strukturiran i dopušta čak i nisku razinu [[kisik]]a. [[Ženka]] polaže jedino jaje, koje grije [[mužjak]] dok ženka ide premo moru i lovi ribe; oba roditelja brinu se oko mladunca u svojoj koloniji. Carski pingvin obično živi 20 godina u divljini, ali neke jedinke dožive i do 50 godina.
 
Da se ne bi smrzli u ledenoj vodi, carski pingvini imaju nekoliko slojeva gustog [[perje|perja]] i debeo sloj potkožnog sala. Kada stoje na ledu, poseban krvotok održava unutrašnju toplinu [[krvne žile|krvnih žila]] i na taj način spriječavasprječava gubitak topline preko kože. Mladunci carskog pingvina su prekriveni debelim slojem paperja svjetlosive boje. Njihovo [[paperje]] održava toplinu tijela, jer mladunci nisu sposobni sami održavati temperaturu svog tijela.
 
== Ponašanje ==
Carski pingvini su veoma društvene životinje. Jedan od načina na koji ovi pingvini održavaju toplinu kada temperatura padne je da se zbiju u veliku grupu. Temperatura unutar te grupe može dostići 25°С.
 
Ovi pingvini su aktivni i danju i noću. Odrasle jedinke prave gnijezda i potrazi su za hranom tijekom cijele godine. Od siječnja do ožujka se razilaze odlazeći i putujući u oceane[[ocean]]e u grupama. Odlični su lovci i primjenjuju razne taktike kako bi došli do plijena.
 
Na kopnu se kreću naizmjenično nesigurnim koracima i klizanjem po ledu na njihovim trbusima kretajući se odgurivanjem nogama i krilima nalik na peraja. Jedina je vrsta koja tijekom zime u [[Antarktika|Anktartici]] preko leda prohoda 50 do 120 kilometara u kolonijama koje mogu uključivati i do 1 000 jedinki.
 
 
{{mrva-život}}
[[Kategorija:Ptice]]