Biogoriva: razlika između inačica

[[BIOETANOL]] predstavlja alternativu [[benzin/benzinu]]. U SAD-u se uglavnom dobiva iz [[kukuruza/kukuruz/kukuruza]] gdje etanolske smjese čine oko 9% ukupne godišnje prodaje benzina. Pretpostavlja se kako su američka vozila od 1979. godine do danas prešla približno 3 milijarde kilometara koristeći etanolske smjese. U Brazilu, koji je i vodeća zemlja u svijetu u proizvodnji i primjeni etanola za vozila, bioetanol se dobiva iz [[šećerne trske]]. Oko 15% brazilskih vozila se kreće na čisti etanol dok preostala koriste dvadesetpostotnu smjesu s benzinom. Bioetanol se može dobivati i od ostalih žitarica kao što su [[pšenica]] i [[ječam]] te od [[krumpir/krumpira]]. Postoji niz načina za proizvodnju bioetanola a glavni je dry-mill metodom, koja se provodi kroz nekoliko faza:

1. Kukuruz ili neka druga žitarica se melje i dobiva prah 2. Mješavina sastavljena od tog žitnog praha, vode i enzima ulazi u visokotemperaturnu [[peć]] gdje se pretvara u tekuće stanje. Tom procesu potpomaže enzim koji rastvara žitne spojeve. 3. Tekućina je ohlađena i miješa se s drugim enzimom. Taj [[enzim]] pretvara [[škrob]] u šećer, koji kasnije fermentira i pretvara se u alkohol. 4. U šećernu mješavinu se dodaje kvasac pri čemu započinje proces [[fermentacija/fermentacije]]. Šećer se rastvara na etanol i karbon dioksid. 5. Nakon fermentacije iz mješavine se odvaja etanol 6. Od odvojenog etanola se procesom dehidracije uklanja voda 7. U etanol se dodaje mala količina benzina da bi ga se učinilo nepitkim.

Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom [[celuloza/celuloze]], kao što je drvo i neki ostaci iz [[poljoprivreda/poljoprivrede]]. Tehnologija je posve različita od one za proizvodnju etanola. U prvoj se sirovina konvertira u plinoviti međuproizvod iz kojeg se sintetizira [[metanol]]. Faza sinteze metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza rasplinjavanja još u razvoju. Takva istraživanja se provode u zemljama s velikim drvnim potencijalom kao što su Švedska i Brazil. Po mnogim su svojstvima etanol i metanol vrlo slični benzinu. Etanol se može koristiti u [[motori/motorima]] s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin, nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za veće udjele ili za pogon samo na etanol, treba djelomično modificirati motor što poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%. Slično kao etanol, metanol se može koristiti kao dodatak benzinu ili kao posebno gorivo. Zbog ponešto drukčijeg načina izgaranja nego benzin, mogu se pojaviti određene poteškoće koje se rješavaju dodavanjem određenih dodataka.

[[BIODIESEL]](metilni ester repičinog ulja) je gorivo za motorna vozila koje se dobiva od ulja [[uljana repica/uljane repice]] ili recikliranog otpadnog jestivog ulja. Biorazgradiv je i nije opasan za okoliš. U nekim zemljama Europske Unije, biodiesel je u određenom postotku već zastupljen u gorivima, te također neka vozila već mogu voziti na 100%-tni biodiesel. Dobiva se kroz proces [[esterifikacija/esterifikacije]], tako što biljno ulje reagira s metanolom i natrijevim hidroksidom kao [[katalizator/katalizatorom]], te nastaje ester masnih kiselina zajedno s ostalim nusproduktima: glicerolom, gliceridskim talogom i sapunom. Biodiesel pripada skupini srednje dugih, C16-C18 lančanih masnih kiselina. Te molekule pokazuju sličnost s molekulama mineralnog dieselskog goriva. Biodiesel se može koristiti kao potpuna zamjena za [[mineralni diesel]] ili kao smjesa s njim u različitim omjerima. Visoka mazivost biodiesela u usporedbi sa mineralnim uzrokuje manja trošenja [[klip/klipova]], [[brtveni prstenovi/brtvenih prstenova]], stijenki cilindara i preciznih dijelova crpke za ubrizgavanje.