Hlađenje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
== Hlađenje ==
Rashladna [[tehnika]] je ona grana tehnike koja se bavi pojavama i postupcima hlađenja tijela. U tom smislu, hladiti znači nekom tijelu smanjivati unutrašnju energiju odvođenjem energije, što se manifestira sniženjem njegove [[temperatura|temperature]]. Hlađenje je proces snižavanja temperature u nekom prostoru u svrhu, npr.
Kružni procesi u rashladnoj tehnici su ljevokretni procesi uz utrošak kompenzacijske energije koja se dovodi procesu najčešće kao mehanički [[rad]]. Razlikujemo tri vrste takvih procesa. Kada se procesom prenosi [[toplina]] od niže na višu okolišnu temperaturu, proces se naziva rashladnim procesom. Kada se kružnim procesom prenosi
Dva osnovna tipa rashladnih sustava su kompresijski rashladni uređaji i apsorpcijski rashladni uređaji.
Redak 38:
Kompresor ([[:en:Compressor|Compressor]]) usisava suhozasićenu [[para|paru]] stanja 1 pri isparivačkom tlaku (izobar) i izentropski je komprimira do stanja 2. Sa stanjem 2 para ulazi u kondenzator ([[:en:Condenser|Condenser]]) u kojem, predajući toplinu rashladnom spremniku, potpuno kondenzira do stanja 4, s kojim ta vrela kapljevina (Saturated Liquid) ulazi u prigušni ventil (Expanzion) u kojem se prigušuje (ekspandira) do točke 5 koja leži na isparivačkom tlaku. Dovođenjem topline iz hladionice zasićena [[para]] stanja 5 u isparivaču ([[:en:Evaporator|Evaporator]]) pri isparivačkom tlaku dolazi u stanje suhozasićene pare 1, čime je ciklus zatvoren.
===
Apsorpcijski rashladni proces se od kompresijskog razlikuje samo po tome što je mehanički kompresor zamjenjen termičkim kompresorom (ili “toplinskim kompresorom”). To znači da kao kompenzacijska energija više ne služi mehanički rad (kojeg dovodimo kompresijskom sustavu u vidu električne energije), već toplinska energije dovedena u sustav pri temperaturi višoj od temperature okoline. Prednost je u tome što je kompenzacijska [[energija]] obično neka jeftina otpadna [[toplina]]. Da bi termički kompresor radio potrebno je da radna tvar bude smjesa dvije tvari. Jedna tvar je rashladna radna tvar koja kondenzira u kondenzatoru i isparava u isparivaču, a druga tvar mora imati sposobnost da prvu tvar apsorbira (otopi) da bi kao smjesa kružila u krugu termokompresora. Većina industrijskih apsorpcijskih uređaja i malih kućanskih aparata rade sa smjesom amonijaka i vode (
=== Radne tvari ===
Radna [[tvar]] koja cirkulira unutar uređaja ima funkciju prijenosnika energije, preuzimajući toplinsku energiju u jednom dijelu rashladnog uređaja i prenoseći je na drugi dio na kojem se [[toplina]] predaje okolišu. Svojstva radnih tvari moraju biti takva da se toplina s niže na višu temperaturu može prenositi pod uvjetima koji vladaju unutar rashladnog uređaja. Radne tvari moraju zadovoljavati posebne [[termodinamika|termodinamičke]], sigurnosne i fizikalno-kemijske zahtjeve. Zbog relativno velikog spektra tvari koje se mogu koristiti kao radne tvari u rashladnim sustavima, uvedeno je univerzalno internacionalno
Najčešće korištene radne tvari u hladnjacima za kućanstva, halogeni derivati metana i etana, R 11, R 12 i R 22, inače izvaredno kemijski stabilne, prestavljaju veliku opasnost za okoliš u slučaju da radna tvar iscuri iz sustava. Za navedene spojeve se pouzdano zna da uništavaju ozonski omotač.
=== Faktor ekonomičnosti (hlađenja) ===
Za ekonomičnost svakog rashladnog uređaja mjerodavan je stupanj iskoristivosti. Stupanj iskoristivosti definiramo kao omjer korisne energije (energije koju možemo iskoristiti za neki koristan rad) i ukupne energije (utrošena energije). Ovaj omjer nikad ne može biti veći od jedan. Iskoristivost od 100% predstavlja idealizirani slučaj u kojem teoretski nemamo nikakvih gubitaka te je sva uložena energije pretvorena u koristan [[rad]]. Naravno ovakav slučaj nije moguć u nekom realnom postrojenju.
Izrazi za faktor ekonomičnosti, ne ovise o svojstvima radne tvari te vrijede za svaku [[tvar]] koja se koristi u ljevokretnom kružnom procesu.
Transport topline kod ljevokretnog procesa ne odvija se sam od sebe nego je za prijenos topline potreban nekakav [[rad]] koji se dovodi izvana.
Za određivanje ukupne vrijednosti rashladnog procesa koristimo omjere faktora ekonomičnosti realnog i idealnog [[Nicolas_L%C3%A9onard_Sadi_Carnot|Carnotovog]] procesa.
[[Kategorija:Energetika]]
|