Klimatizacija: razlika između inačica

'''Klimatizacija ''' je proces pripreme [[zrak|zraka]] u svrhu stvaranja odgovarajućeg stupnja ugodnosti za boravak ljudi, ali i drugih živih bića. U širem smislu termin se može odnositi na bilo koji oblik [[hlađenje|hlađenja]], [[grijanje|grijanja]], ventilacije ili [[dezinfekcija|dezinfekcije]] koji mijenjaju stanje zraka.

Klimatizacija kao grana [[tehnika|tehnike]] obuhvaća tehničke postupke za ostvarivanje željenih parametara zraka te njihovo održavanje u prostoru pomoću termotehničkih sustava tijekom čitave godine. Željeni parametri koje treba kontrolirati u optimalnim graničnim vrijednostima su vezani uz uvjete toplinske ugodnosti. To su [[temperatura]], [[vlažnost zraka]], [[brzina strujanja]], čistoća zraka, [[buka]], itd. Klimatizacijski sustavi obavezno uključuju dovođenje svježeg zraka u prostor koji se klimatizira, tj. uključuju i ventilaciju prostora jer u tehničkom smislu, sustavi koji nemaju dovod svježeg zraka nisu sustavi klimatizacije (npr. [[split sustavi]] nisu klimatizacijski uređaji jer nemaju mogućnost ovlaživanja niti odvlaživanja zraka, već služe samo za grijanje i hlađenje zraka).

To su sustavi koji stvaraju temperaturne uvjete za boravak ljudi. Održavaju temperaturu od 20 do 27°C, te relativnu vlažnost od 40 do 60% uz brzinu strujanja zraka u zoni boravka ljudi do 0,3 [[m/s]].

[[Industrija|Industrijska]] klimatizacija obuhvaća sustave koji stvaraju optimalne uvjete za odvijanje nekog proizvodnog ili tehnološkog procesa, kao što su temperatura, vlaga, čistoća zraka. Primjenjuju se u pogonima za proizvodnju [[elektronički čip|elektroničkih čipova]], [[mlijeko|mlijeka]], računarskih sustava, [[vino|vina]], [[šampanjac|šampanjca]], … Parametre sustava definiraju [[tehnologija]] i zahtjevi proizvodnje, a ne potreba osoba koje borave u idustrijskom prostoru.

Brzina strujanja u kanalskom razvodu iznosi 2 do 10 m/s (2-6 m/s za komfornu klimatizaciju, 6-10 m/s za industrijsku klimatizaciju). Vezan za brzinu strujanja je problem buke koju stvara zrak strujeći kroz kanale, pogotovo pri strujanju kroz kanale velikih dimenzija. Padovi [[tlak|tlaka]] iznose od 500 do 2000 [[Pa]]. Koriste se kod sustava komforne klimatizacije: [[hotel|hoteli]], [[kazalište|kazališta]], [[muzej|muzeji]], itd.

Brzina strujanja u kanalskom razvodu iznosi 10 do 30 m/s, uz padove tlaka od 1500 do 3000 Pa. Kanali su najčešće kružnog presjeka (inače kod niskotlačnih sustava mogu i najčešće jesu pravokutnog presjeka, radi izgleda interijera) prvenstveno zbog krutosti stjenkistijenki. Koriste se kada je ograničena mogućnost smještaja kanalskog razvoda, obično za urede na izlazima (anemostati – uređaji koji raspršuju mlaz u mnogo smjerova i na taj način smanjuju brzinu strujanja). Još jedan konstrukcijski element je rasteretna kutija koja služi za smanjenje brzine strujanja zraka.

Pri odabiru klimatizacijskih sustava moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji. Osnovni kriteriji za izbor sustava klimatizacije su: funkcionalnost, toplinski i rashladni učinak, mogućnost smještaja u prostoru, [[investicija|investicijski]] troškovi, trošak pogona, pouzdanost pogona, fleksibilnost sustava i mogućnost [[održavanje|održavanja]]. Između navedenih kriterija uspostavlja se mođusobna veza, i projektant u dogovoru s invetitorom određuje koje je najpogodnije rješenje za projektiranje određenog klimatizacijskog sustava.

Toplinska pumpa nam omogućuje da [[toplina|toplinu]] iz okoline iskorištavamo za grijanje zatvorenog prostora. Toplinu iz [[tlo|tla]] preuzima medij koji kruži podzemnim cijevima. Ovako zagrijan medij stiže u toplinsku pumpu gdje predaje toplinu drugom plinovitom mediju u [[isparivač|isparivaču]]. Ovaj se zagrijava, raste mu tlak no [[kompresor]] ga stlačuje u tekuće stanje pri čemu se dodatno podiže temperatura (npr. s 3° - 7[[°C]] na 50° ili 70°C). Ovako zagrijan medij odvodi se cijevima do [[izmjenjivač topline|izmjenjivača]] u velikom spremniku gdje toplinu predaje vodi (ili drugom mediju - npr. za cijevi podnog grijanja). Pritom se hladi i povratnim vodom vraća u toplinsku pumpu. No, kako je cijeli sustav pod tlakom koji u pojedinim koracima procesa doseže i 15 bara, ovaj ohlađeni medij protiskuje se kroz sapnicu (ekspanzijski ventil) nakon čega se širenjem naglo hladi (i do -3°C) i ulazi u isparivač. Zbog velike temperaturne razlike između medija zagrijanog toplinom tla (8° - 12°C) i ohlađenog plinovitog medija, u isparivaču toplina naglo prelazi na plinoviti medij i zagrijava ga npr. do + 3°C pri čemu se u plinu podiže tlak. Nakon prisilnog stlačivanja u kompresoru temperatura dodatno raste do 50° ili 70°C, a tu toplinu medij predaje vodi u izmjenjivaču (kondenzatoru) u velikom spremniku. I to se ponavlja stalno u krug.