Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji: razlika između inačica

Od [[1882.]] godine, austrougarski upravitelj Bosne i Hercegovine, [[Mađarska|mađarski]] povjesničar [[Benjamin Kallay]], pokušavao je, sustavnom politikom promovirati termin "Bošnjak", koji bi "pokrio" sve stanovnike [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], te djelovao kao glavni faktor stvaranja bošnjačke "nacije". U praksi se to očitovalo u financiranju pro-bošnjačkih publikacija i udruga, aktivnom promidžbom u školstvu, kao i zabrani ili gušenju [[hrvat]]skih i srpskih nacionalnih udruga. No, ta ideja, da se administrativno stvori nova nacija, s muslimanskim plemstvom kao stožerom cijeloga projekta, bila je u začetku osuđena na propast. Pokušaji negiranja već postojećih nacija (hrvatske i srpske) u Bosni i Hercegovini samo su doveli do porasta netrpeljivosti. Godine [[1906.]] i [[1907.]] su osnovane nacionalne stranke Bosnskih Muslimana, Srba i Hrvata. Izbori [[1910.]] godine, koji su se pretvorili u "upisivanje" ljudi u svoje nacionalne stranke, samo su potvrdili propast bošnjačkog kvazinacionalnog programa. Povijesno, interesantna je pojava da se ideologija slična Kallayizmu pojavljuje kao velikonacionalna opcija Bosanskih Muslimana koncem [[20. stoljeće|XX.]] i početkom [[21. stoljeće|XXI. stoljeća]], što pokazuje da bizarne političke ideje uskrsavaju u promijenjenim okolnostima, kada je, po svim racionalnim kriterijima, ideološka "starudija" pokopana zajedno sa svojim izvorom, u ovom slučaju [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom Monarhijom]].

 

Znajući koliki utjecaj na narod u Bosni i Hercegovini ima [[Crkva]], [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] su vlasti već nakon prvih godina svoje vladavine nastojale pod svoju kontrolu staviti sve vjerske i crkvene zajednice u BiH. Godine [[1881.]] Austro-Ugarska je potpisala Konkordat s [[Vatikan]]om o uvođenju svjetovne [[katoličanstvo|katoličke]] hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Njime su [[bosanski franjevci|franjevci]], koje austrijske vlasti nisu držale pouzdanim političkim elementom, izgubili pozicije u Bosni i Hercegovini koje su godinama držali, te su se morali podvrgnuti novoj svjetnovnoj hijerarhiji. Nova je austro-ugarska vlast koristila sva sredstva kako bi učvrstila svoju vladavinu u Bosni i Hercegovini, pa je tako računala i na značajan utjecaj katoličkog svećenstva među hrvatskim pučanstvom. Stoga je, [[2. veljače]] [[1882.]] godine iz Carske kancelarije u [[Beč]]u upućeno pismo zahvale biskupu fra [[Paškal Buconjić|Paškalu Buconjiću]] u kojem se ističe održavanje katoličkog stanovništva u Hercegovini i obećaje dalja carska naklonost prema tom stanovništvu.