Aleksandar II., ruski car: razlika između inačica

'''Aleksandar II.''' ( [[17. travnja]] [[1818]]. [[Moskva]] - [[13. ožujka]] [[1881]]. [[Petrograd]] ) je bio [[Rusija|ruski]] car i veliki vojvoda [[Finska|Finske]] od [[1855]] godine.

 

 

== Reforme ==

Uvidjevši na taj teži način svu zaostalost države car je donio neopozivu odluku o pokretanju velikih državnih reformi. Kao osnova zaostalosti društva u prvi tren je bila uzeto tadašnje još uvijek feudalno uređenje. Da bi se tome stalo na kraj poslije petogodišnjih priprema [[1861]]. godine je napokon donesen zakon o ukidanju kmetstva. Druga reforma koja se obrzo po toj promjeni pokazala kao nužna je bila ona pravna pošto tada cijela država svoje upravljanje provodi s zakonima starim između jedne i dvije stotine godina. Kao osnovu za ovu promjenu iz [[1864]]. godine se uzeo tadašnji pravni kodeks [[Francuska|Francuske]].

 

 

== Drugi rat ==

Događaji na [[Balkan]]u gdje su se slavenske državice zaratile s [[Osmansko Carstvo|Osmanskim carstvom]] i počele potpuno očekivano gubiti svoj rat navodi '''Aleksandra''' da kao njihov zaštitnik objavi rat [[Istanbul]]u [[24. travnja]] [[1877]]. godine. U ratu tijekom kojega će [[Rusija]] biti spašena od katastrofalnog poraza tek uz pomoć svoga saveznika [[Rumunjska|Rumunjske]] ona ipak ostvaruje nekakvu pobjedu pošto [[Turska]] zatražuje mir koji je potpisan [[31. siječnja]] [[1878 godine. Tijekom mirovnog sporazuma iz ovog posljednjeg [[Rusko-Turski rat|Rusko-Turskog rata]] Rusija izlazi praznih ruku. Na mirovnim konferencijama u [[San Stefano|San Stefanu]] i [[Berlin]]u [[Srbija]] će dobiti status kraljevstva, [[Crna Gora]] nezavisnost, [[Bugarska]] autonomiju, [[Velika Britanija]] koja nije metak ispalila [[Cipar]], a [[Austro-Ugarska]] s sličnim vojnim angažmanom nakon političkih peripetija [[Bosna|Bosnu]]. Jedina država koja dobiva jedno potpuno ništa ( s izuzetkom velikih žrtava ) je [[Rusija]]. Objava ovog mirovnog sporazuma je u svim ruskim gradovima dočekana s velikim ogorčenjem i ubrzo dovodi do velikog broja atentata na cara kojega se ispravno smatra glavnim i odgovornim krivcem za žrtve.