Gotička arhitektura: razlika između inačica

'''[[Gotika]]''' je najreprezentativnija u arhitekturi gdje se karakteristike ovog stila najviše poznaju.

 

Gradski obrtnici unose u arhitekturu više svjetlosti, uglavnom jer su ovladali boljom tehnikom smjele uporabe pogodnih konstrukcijskih elemenata među kojima su najvažniji: šiljasti (prelomljeni) [[luk]], rebrasti [[svod]] (nastao od križastog + rebra) koji se završava na snopastim [[stup]]ovima, [[kontrafor]] (potporni vanjski luk), [[transept]] je pomaknut na sredinu građevine i ne strši izvan građevine, [[rozeta]] se pojavljuje više jer je osvjetljenje važno za gotiku.

 

Prelomljeni luk je nastao iz polukružnog luka kada je zamijećeno da se uporabom ovog luka može postići veća vertikala luka. Umjesto bačvastog svoda sačinjenog od polukružnih lukova počinju se križati prelomljeni lukovi koji su, za razliku od polukružnih, mogli imati zajednički završetak u tjemenu (ključ). U križnom svodu svi pritisci se koncentriraju u unaprijed određenoj točci, stoga svodnu konstrukciju ne nose plohe zida nego stupovi i lukovi. To je pridonijelo izjednačavanju dijelova, pa sva tri broda crkve postaju jednako široki i visoki, te crkveni prostor za vjernike nalikuje bilo kojoj gotičkoj dvorani – u vijećnici ili dvorcu … Stoga ih se i naziva '''dvoranskim crkvama'''.

 

Nasuprot romaničkom rastavljanju i ograđivanju pojedinačnoga, relativno samostalnog, u gotici je izrazita težnja k povezivanju, spajanju i stapanju koje nazivamo '''načelom jedinstva'''. To se najbolje vidi u presjeku građevine gdje vidimo uklanjanje vodoravnih pojaseva koji su bili svojstveni romanici pa arkade i prozori skoro bez prekida vode od tla do vrha svodova, kao jedinstvene okamenjene silnice energije. Tako vanjske zidove čine nizovi povezanih stupova među kojima su otvoreni veliki prozori. Da bi se svi pritisci neutralizirali počinju se koristiti potporni "lebdeći" lukovi koji prenose sve potiske u zemlju - kontrafori. Na kraju, kad se pogleda gotička katedrala, ona je toliko ujedinila svoje arhitektonske i dekorativne elemente da se ne mogu sagledati pojedinačno nego samo kao cjelina.

 

==Podjela==

 

Arhitektura u razdoblju gotike mijenjala se tijekom triju faza:

* rane gotike (svršetak 12. i početak 13. st. u Francuskoj – npr. [[Notre-Dame]] i [[Chartres]]),

'''Ranu gotiku''' obilježuje jednostavnost i čistoća oblika, što se oslanja na romaničku tradiciju. Klasične katedrale su trobrodne građevine naglašenih vertikala i strmih svodova, krov transepta ima istu visinu kao i glavni brod, na zapadnoj strani imaju jednu ili dvije kule, fasade su podijeljene u nekoliko horizontalnih zona, a kontrafori dijele cijelu crkvu vertikalno.

 

U '''klasičnoj gotici''' upravo ta vertikalna podjela prevladava. Portali imaju prelomljeni luk ([[arhivolt]]) u [[timpan]]onu (oblina [[portal]]a + [[luneta]]). Prozori imaju prelomljeni luk, a vremenom lukovi postaju višebrojni. [[Rozeta]] na zapadu, iznad ulaza, te na fasadi transepta, ponekad je ubačena u portal ili stavljena iznad prozora. Cijeli bočni potisak svodova zadržavaju masovni potporni luci, pa je glavna težina usredotočena na njih i vidljiva samo izvana. Stoga je unutarnjost takvih prostora skeletna i prozračna.

 

U '''kasnoj gotici''' se osjeća gubitak ravnoteže u odnosu konstrukcije i dekoracije, tj. u pretrpanosti ukrasom. Kasna gotika je raširena diljem Europe i [[Talijani]] je nazivaju '''cvjetna gotika''' (''gotico fiorito'') zbog brojnih cvjetnih ukrasa, dok je [[Francuzi]] nazivaju '''plamenom''' (''flamboyant'') jer izražava nemir oblika i treperenje svojstveno plamenu i vatri. Njemačka gotika je dosljedna francuskoj dekorativnoj gotici (Npr. najimitativnija je ''katedrala u [[Ulm]]u''), ali je ponekad i reinterpretira u originalnu arhitekturu (npr. ''[[Sv. Ana]] u [[Annaberg]]u'').

 

 

U [[Engleska|Engleskoj]] u 12. st. razvija se '''oštra gotika''' (''lancet style'') – strogog tlocrta oštrih kutova (''[[Katedrala u Salisburyju]]'', ''[[Westminsterska opatija]]''). U 14. st. razvija se tzv. '''dekorativni stil''' (''Decorated Style'') koji je sličan plamtećoj gotici u Francuskoj ([[Lincoln]], [[Exeter]]). U 15 st. dolazi do izrazito engleskog stila – '''okomiti stil''' (''Perpendicular Style'') gdje rebra snopastih supova neprekinuto rastu u mrežu križnog svoda (tzv. ''lepezasti kapiteli'') ([[Cambridge]], [[Gloucester]] i dr.). Kad se doda potkovasti luk nastaje tzv. '''[[Tudor]] Style'''.