Franjevački samostan i crkva na Kaptolu: razlika između inačica

{{izdvojeni članak|studeni 2008.}}

'''Franjevački samostan i crkva na Kaptolu''' u [[Zagreb]]u sjedište je [[Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda|Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda]].

 

==Franjevci u Zagrebu==

Prisutnost [[franjevci|franjevaca]] u Zagrebu seže duboko u [[13. stoljeće]] u vrijeme kada su prvi sljedbenici [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje Asiškog]] odlazili iz [[Italija|Italije]] po cijelom [[Europa|europskom]] kontinentu. Djelujući ovdje preko sedam stoljeća, kaptolski su franjevci udarili gradu Zagrebu neizbrisivi duhovni, kulturni i povijesni pečat.

Prema jednoj predaji u Zagrebu je boravio i sam sv. Franjo Asiški, osnivač Reda Manje braće, poznatog pod imenom franjevaca. Prema toj predaji sveti je Franjo za svoga boravka u Zagrebu stanovao kod bogate udovice [[Katarina Galović|Katarine Galović]], a na mjestu njezine kuće danas se nalazi kapela posvećena upravo sv. Franji,<ref>HORVAT, Rudolf, ''Zagreb'', Zagreb 1942., str. 17.</ref> unutar današnjeg franjevačkog samostana na Kaptolu. Nadalje ta ista predaja kaže da je Franjo tada blagoslovio Galovićkin zdenac te da je na njezinu molbu četiri godine prije svoje smrti, [[1226.]] godine, poslao u Zagreb dvojicu svoje braće, kustoda fra Grgura i fra Ortolsa. Njima je spomenuta udovica poklonila svoj posjed na kojem su oni kasnije sagradili samostan i crkvu.<ref>CVEKAN, Paškal, ''Kaptolski franjevci'', Zagreb 1990., str. 22.</ref>

 

Franjevci su se u Zagrebu nastanili najvjerojatnije prije provale [[Tatari|Tatara]] [[1242.]] godine, pretpostavlja se na području napuštenog benediktinskog samostana. Zagrebački je samostan najprije pripadao [[Ugarska|ugarskoj]] Provinciji sv. Marije i bio središte Zagrebačke kustodije u čiji su sastav od kraja [[14. stoljeće|14.]] do početka [[16. stoljeće|16. stoljeća]] ulazili samostani u [[Virovitica|Virovitici]], [[Našice|Našicama]], [[Požega|Požegi]], [[Hrvatska Kostajnica|Kostajnici]] i samostan na području današnjeg [[Kloštar Podravski|Kloštra Podravskog]]. U [[17. stoljeće|17. stoljeću]] zagrebački je samostan postao središnja kuća novoosnovane Ilirske kustodije sv. Ladislava kralja, uskoro i provincije. da bi [[1900.]] godine postao sjedište provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.<ref>''Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda'', ur. Franjo Emanuel Hoško, Marija Mirković, Vitomir Belaj, Zagreb 1992., str. 157.</ref>

 

==Samostan i kapela sv. Franje==

Samostan i kapela sv. Franje čine arhitektonsko jedinstvo.

 

===Samostan sv. Franje===

Kaptolski samostan građen je slično kao i većina ostalih samostana u Provinciji. Uz samostansku crkvu sagrađena su tri samostanska krila koja zatvaraju četvrtastu površinu slobodnog zemljišta. Tako izgrađeni samostani bili su uvjetovani [[klauzura|klauzurnim]] načinom života redovnika i čine zatvorenu cjelinu dostupnu samo redovnicima. Crkva kaptolskog samostana smještena je sa sjeverne strane u smjeru istok–zapad, tri krila samostana sagrađena su s južne strane i zajedno s crkvom čine cjelinu povezanu hodnicima. Sva tri krila podignuta su na dva kata, dok četvrto krilo uz crkvu, zbog otvorenih prozora na gornjem dijelu južnog crkvenog zida, ima prostranu terasu.<ref>CVEKAN, P., n. dj., str. 75. – 82.</ref>

 

Jedna od značajnijih i najvažnijih prostorija svakog samostana jest [[refektorij]] (blagovaonica), mjesto zajedničkog blagovanja i susreta braće, ono je ujedno i kapitularna dvorana samostana, čime je njezina funkcija višenamjenska. Refektorij kaptolskog samostana jedno je od najmonumentalnijih ostvarenja [[barok]]a u Hrvatskoj. Nastao u 17. st. nadsvođen je visokim badnjastim svodom sa susvodnicima.<ref>''Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj'', Zagreb 1982., str. 101.</ref> U skladu s franjevačkom tradicijom prostorija je ukrašena slikama franjevačkih [[svetac]]a, znamenitih [[gvardijan]]a i [[provincijal]]a, kao i slikom [[Sveta Marija|Blažene Djevice Marije]]. Na istočnom zidu blagovaonice nalazi se freska s prikazom [[Posljednja večera|Posljednje večere]].

 

 

===Kapela sv. Franje===

U vrijeme velike obnove franjevačkog samostana na Kaptolu tijekom 17. stoljeća uređena je i kapela sv. Franje, kao uspomena na legendarni svečev boravak u Zagrebu. Kapela je uređena darom plemkinje Helene rođ. Patačić, udovice Ivana Ručića, a blagoslovio ju je biskup Martin Borković [[1683.]] zajedno sa samostanskom crkvom. Sama kapela raskošno je opremljena baroknom štukaturom i ciklusom od 24 slike. Pretpostavlja se da je kapela nastala na mjestu gdje se prema predaji nalazila kuća bogate udovice Katarine Galović u kojoj je boravio sv. Franjo. O tome kao i o prvom samostanu ne postoje nikakvi materijalni dokazi.<ref>„Kaptolski franjevci“, ''Croatia – putni časopis'', 2008., str. 30.</ref>

 

Uređenje ove kapele pokrenuo je kaptolski gvardijan fra Aleksa Buzjaković, a štukature je izradio Josip Antun Quadri [[1716.]] godine. Dvadesetčetiri bogato ukrašene i izrađene slike u štukaturi prikazuju događaje iz Franjina života kao i Franjinu vezu sa Zagrebom. Uglavnom se nalaze na bačvastom svodu kapele i simetrički su podijeljene u tri zone. U središnjem medaljonu prikazana je u slici bit Franjina života i franjevačkog poslanja: Franjo od [[Isus|Krista]] prima [[Evanđelje]]

U kapeli se nalazi i grob dobrotvorke Helene Patačić. Ovdje su neko vrijeme bili smješteni i zemni ostaci sluge Božjega fra [[Vendelin Vošnjak|Vendelina Vošnjaka]], koji je umro na glasu svetosti.<ref>CVEKAN, P., n. dj., str. 50. – 54.</ref>

 

 

==Crkva sv. Franje==

Današnja je crkva izvorno gotička, jednobrodna crkva iz sredine 13. stoljeća, podignuta nakon tatarske provale. Barokizirana je u 17. stoljeću nakon što je prvotnu crkvu uništio požar. Tada su joj dodane i pokrajnje kapele. Nakon katastrofalnog potresa iz 1880. godine crkva je rekonstruirana u [[neogotika|neogotičkom]] slogu prema nacrtima graditelja i konzervatora [[Hermann Bollé|Hermanna Bolléa]], poznatog kao zagovornika čistog stila i europskog stručnjaka za gotizaciju povijesnih građevina. Jedan od njegovih najpoznatijih zahvata jest i restauracija [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]], također u neogotičkom slogu. Bollé je, prilikom obnove, crkvi dodao i novi toranj, oblikovan u gotičkom slogu namjesto dotadašnjeg baroknog tornja s lukovičastom kapom.

 

===Obnova Hermanna Bolléa===

Veliki potres koji je [[1880.]] godine pogodio Zagreb teško je oštetio mnoge crkve, javne zgrade i privatne kuće, među njima teško je bila oštećena i franjevačka crkva na Kaptolu. Crkveni toranj raspuknuo se napola te je postojala opasnost da će se srušiti na samostan dok je crkva bila u izrazito lošem stanju, pogotovo njezin sjeverni dio.<ref>HORVAT, R., n. dj., str. 103.</ref> Kaptolski gvardijan fra Franjo Renjgeo započeo je [[1884.]] godine s temeljitom obnovom crkve i samostana. Dok je samostan obnavljan u izvornom baroknom stilu obnova crkve povjerena je Hermannu Bolléu, kojemu je već bila povjerena obnova katedrale u Zagrebu. Nacrti za obnovu crkve, koje je Bollé predstavio [[1885.]] godine, predviđali su obnovu crkve u gotičkom slogu, zbog svetišta crkve koje je izgrađeno u tom istom slogu u 13. stoljeću. S izgradnjom novog tornja započela je obnova svetišta i prednjeg dijela crkve. Po želji franjevaca s prednje strane istočnog zida svetišta otvorena je [[1887.]] godine kapela Sv. Križa.<ref>RAKHEL, Engelbert Vjekoslav, ''Franjevački samostan u Zagrebu – od osnutka samostana do svršetka Prvog svjetskog rata'', Zagreb 1965., str. 56. – 61. (neobjavljeno, u vlasništvu Franjevačkog samostana na Kaptolu)</ref> Ova je kapela obnovljena [[2007.]] godine. Zbog nedostatka novca nije bilo moguće nastaviti obnovu, stoga druga faza obnove započinje tek [[1896.]] godine, kada gvardijanom postaje fra Vendelin Vošnjak. U drugoj fazi obnove sudjelovao je i brat franjevac Kajetan Kuhanac, sposoban i vješt stolar, koji je pod Bolléovim nadzorom izrezbario i oblikovao novi oltar za svetište.

 

 

===Unutrašnjost crkve===

Kaptolskom je crkvom nekada dominirao veliki glavni oltar, izrađen od čista jelova drveta, ukrašen brojnom ornamentikom u slogu kasne gotike. Na vrhu oltarnog retabla nalazio se kip Bezgrešne Djevice, zaštitnice Franjevačkog reda. U sredini se nalazila oltarna slika, rad fra [[Celestin Medović|Celestina Medovića]], a prikazivala je sv. Franju kojemu je oltar bio posvećen. Sa strane su se nalazili kipovi zaštitnika novoosnovane Provincje, [[sv. Ćiril i Metod|svetih Ćirila i Metoda]], zatim kip [[sveti Bonaventura|sv. Bonaventure]] i kipovi sv. [[Elizabeta Ugarska|Elizabete]] i [[Luj IX., kralj Francuske|sv. Ljudevita]]. Nakon Drugog vatikanskog sabora oltar je uklonjen da bi kasnije naknadno bila vraćena oltarna slika u nešto skromniji okvir nego što je bio raskošni predkoncilski oltar. Ovaj manji oltar i danas se nalazi u svetištu crkve.<ref>Isto., str. 105.</ref>

Uz veliki oltar sv. Franje Asiškog u crkvi se nalazi još šest pokrajnjih oltara: