Otvori glavni izbornik

Promjene

Obrisana 2 bajta ,  prije 11 godina
m
Bot: standardizacija
[[Slika:Franjo Racki.JPG|thumbmini|270px|Bareljef Franje Račkog]]
'''Franjo Rački''' ([[Fužine]], [[25. studenog]] [[1828]]. – [[Zagreb]], [[13. veljače]] [[1894]].), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar, političar, publicist, kulturni djelatnik.
 
Godine 1861., kao zastupnik senjskoga kaptola, postaje zastupnik [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] koji je sazvan poslije dvanaestogodišnje stanke. Bio je, uz [[Ante Starčević|Starčevića]], jedino seljačko dijete u Saboru. Rački je pisao mnogo i to o gotovo svim aktualnim temama i problemima svoga doba, koji su bili u svezi s Hrvatskom i njezinim položajem u Monarhiji. Nadahnjivala ga je hrvatska povijest, hrvatsko državno pravo, živo se zalagao za utjelovljenje [[Dalmacija|Dalmacije]] u [[Banska Hrvatska|Bansku Hrvatsku]], pisao je rasprave o hrvatstvu [[Srijem]]a, [[Rijeka|Rijeke]], ali njegova glavna preokupacija bio je odnos Hrvatske prema [[Mađarska|Mađarskoj]]. Mađare, koji su poput njezinog eksponenta Kosshuta znali ponavljati: "A gdje je ta Hrvatska? Ne možemo je naći na karti!", upozoravao je: "Hrvatska bijaše priznata za neovisnu državu od međunarodnoga evropejskoga prava jur u ono doba kada o Ugarskoj ne mogaše ni spomena biti. Hrvatska i kao kraljevina je starija od Ugarske i od nje posvema neovisna. Pored krune sv. Stjepana sjaše u Evropi kruna hrvatska".
 
[[Slika:Spomenik HAZU Mirogoj srpanj 2007.jpg|thumbmini|200px|Spomenik [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] Franji Račkom na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.]]
Obično se biskupa [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayera]] drži ideologom [[jugoslavenstvo|jugoslavenstva]], ali sva je prilika da prvenstvo pripada povjesničaru Račkom. Jugoslavenstvo Račkoga i biskupa đakovačkoga, koje stupa na scenu padom [[apsolutizam|apsolutizma]] "bilo je iskreno i duboko - piše povjesničar Košćak - ali su protiv sebe imali već izgrađenu [[Velika Srbija|srpsku ideju]], koju je na narodnom planu razradio [[Vuk Karadžić]], a na državnom [[Ilija Garašanin]] u poznatom spisu ''[[Načertanije]]'' (1844.), koje trasira putove za obnovu Dušanova carstva. Nasuprot toj ideji, kod Hrvata su državnu ideju u čistom obliku istakli [[Ante Starčević]] i [[Eugen Kvaternik]], koji su stali na čelo [[Stranka prava|Stranke prava]]. I jugoslavenski orijentirana [[Narodna stranka]] morala je tijekom vremena povesti računa o činjenici dvaju nacionalnih i državnih središta".
 
88.144

uređivanja